CAMILLO, Julije Delminije

CAMILLO, Julije Delminije (Giulio Delminio), filozof, pjesnik, humanist i leksikograf (Portogruaro, Italija, oko 1480 — Milano, 15. V 1544). Dodatak prezimenu Delminio govori o podrijetlu njegova oca, koji je pred Turcima doselio u Furlaniju »iz granica južne Hrvatske«. U Veneciji je dobio prvo humanističko obrazovanje a nastavio studij u Padovi i Bologni. Bio je profesor logike u Bologni i Parizu i jedan od najglasovitijih ljudi svoga stoljeća. Bio je vješt istočnim i klasičnim jezicima, zaljubljenik u Cicerona, nadahnut idejama neoplatonizma, Talmuda i Kabale te branilac pučkog jezika, kojemu je posvetio mnogo truda. U svojim raspravama bavi se pitanjima stila, kazališta, govorništva, astrologije, jezika i filozofije, a iznosi i viziju mehanizacije znanja, po čemu je, na svoj način, preteča suvremenih analognih rječnika. Njegova kombinatorna naprava (Teatro mundi), za koju je od kralja Franje I dobio potporu od 500 dukata, priznanje i nagradu od vojvode D’Este, ponukala mu je neke učenike da ga slijede i oponašaju. Teatrom je C. želio pružiti suvremenicima »mentem quandam fabrefactam et fenestratam«, novi pokušaj retoričkog usustavljivanja znanja, kojemu za fundus služe astrologija i Kabala, a za formu frazeologija i ciceronijanski leksik. Svojim »amfiteatrom i pločicama (boravištem ideja)«, s kojima je moguće izraziti svaku retoričku ideju i pisati »ciceronskom lakoćom«, C. je, na neki način, preteča suvremene pohrane i brzog korištenja podataka. U raspravama: L’Idea del Theatro, Della Materia, Sopra Hermogene, La Topica i De’ verbi semplici C. se dokazao kao djelatan erudit te vizionar elektronske obradbe podataka. Jedni su ga nazivali učenim licemjerom, a drugi sjajnim duhom i božanstvenim čovjekom. U Italiji ga je, najvjerojatnije, upoznala češki leksikograf Sigismund Gelenius (Hrubý), koji je u svoj komparativni rječnik Lexicon symphonum (Prag 1537) unio i jedan broj kroatizama, naglašujući posebno slovo »g« umjesto »h« (glawa, plug, biegati, zagrada i sl.). Franjo Petrić je pripremio i izdao drugi svezak Camilovih djela (Opera). U posveti, koju je Petrić namijenio grofu Sertoriu di Collalto, Camillu prvi put dodaje toponim Delminio, nazivajući ga »uzvišenim umom«. Djela su mu izdavana u više navrata i od više izdavača, a neke njegove latinske i talijanske pjesme ušle su u Deliciae poetarum Italorum. C. je najviše utjecao na hermetičke i kabalističke pisce XVI i XVII st. te na razvoj umjetnosti manirizma.