CAPITIBUS, Franjo Petra de (Capio, Capius-Campanus, Capitei, Capiteus, de Senis, Franciscus Petri), dubrovački nadbiskup (Siena, ? — Dubrovnik, 1465). Stupio je u Red servita i upravljao Etrurskom provincijom 1446–49, potom preuzima generalnu upravu Reda. Njegov bratić papa Pio II (Enea Silvio Piccolomini) imenovao ga je 1460. dubrovačkim nadbiskupom. Po nalogu pape 1461. reformirao lokrumski benediktinski samostan Sv. Marije, obvezujući redovnike na pravila padovanske benediktinske kongregacije Sv. Justine, pripojio ih opatiji Sv. Justine te ih izuzeo od jurisdikcije i svjetovnih vlasti i dubrovačkog nadbiskupa. Pio II potvrdio je Capitibusove odredbe, ali su one provedene tek na kapitulu Reda u Mantovi 19. V 1466. Pavao II potvrdio je te odredbe o tzv. redovničkoj izuzetosti od nadležnosti biskupa i uzeo samostan pod svoju jurisdikciju. O tome svjedoče pisma Pija II upućena Capitibusu i Pavla II upućena Senatu, kao i dokument Senata od 28. VI 1466. Posljednji put spominje se C. u sporu oko postavljanja opata Sv. Petra kod Cavtata, kad mu je opat Sv. Jakova u Višnjici Matej pokazao papino pismo i ovlast za rješavanje spora. Umro je od kuge vjerojatno prije 8. VI 1465. Farlati spominje njegov portret u peristilu katedrale. — Izvori navode još dva biskupa s imenom Franjo: Capiusa i Capiteusa te Maestra Francesca da Capodistria. Najvjerojatnije se radi o različitoj transkripciji prezimena iste osobe.
LIT.: J. P. Lukarević: Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. Venetia 1605, 176. — S. Slade: De Ragusini Archiepiscopatus antiquitate. Anconae 1761, 66–67. — D. Farlati i J. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 168–173. — T. Krša: Degli illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa. Padua 1828, 33. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1914², 220. — P. Stanković: Biografia degli uomini distinti dell’Istria. Trieste, 1. 1971², str. 125.
Anto Lešić (1989)
