CAR, Lazar

CAR, Lazar, zoolog (Sveti Ivan Zelina, 3. VII 1860 — Zagreb, 13. III 1942). Gimnaziju pohađao u Zagrebu i Varaždinu, biologiju studirao u Zagrebu, Beču i Jeni, gdje je 1881. doktorirao iz područja poredbene anatomije i filogenije ptica. Nakon završenih studija postaje kustos Narodnog muzeja u Zagrebu, gdje radi do 1906. God. 1888–1906. na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predaje zoologiju kao suplent, odn. privatni docent. God. 1906. izabran je za izvanrednog a 1910. za redovitog profesora te osniva Komparativno anatomski zavod i postaje njegov predstojnik. Iste godine, zajedno s Jovanom Hadžijem, organizira naš prvi morski akvarij. Radio je i u znanstvenoj zoologijskoj stanici u Trstu, sudjelovao u istraživanju faune Jadrana (1913/14). Do umirovljenja surađuje s Oceanografskim institutom u Splitu. Bio je suosnivač Hrvatskoga naravoslovnog društva (danas Hrvatsko prirodoslovno društvo), poslije njegov počasni član i predsjednik (1911–14). Kao član hrvatsko-srpske koalicije optužen je 1914. za veleizdaju i prinudno umirovljen. Reaktiviran je od 1919. do 1927. Objavio je više znanstvenih rasprava iz morfologije, embriologije i taksonomije životinja, istraživao mehanizme pokretanja životinja (Zoologischer Anzeiger, 1893; Biologisches Centralblatt, 1897), bavio se faunom naših slatkih voda i mora, osobito životinjskim planktonom (Glasnik Naravoslovnog društva, 1880; Archiv für Naturgeschichte, 1890; Zoologischer Anzeiger, 1902). Sudjelovao u proučavanju Jadrana u ekspediciji »Vila Velebita« 1913–14. te rezultate tiskao u časapisima JAZU (Prirodoslovna istraživanja, 1914; Izvješća, 1915). Jedan je od najboljih poznavalaca karcinološke jadranske faune onoga doba. Istražujući životinjski plankton posebno se bavio račićima veslonošcima (Copepoda) kojih je mnoštvo ugibalo u solanama. Prvi je u znanstvenom svijetu objavio hipotezu o postanku nafte od planktonskih račića veslonožaca u slaništima (Rezultate einer Naturwissenschaftlicher Studienreise, Glasnik Hrvatskoga naravoslovnog društva, 1900), što su poslije prihvatili i drugi (Steuer, 1910; Potonie, 1920). Kao učenik glasovitog zoologa E. Haeckela bio je pristaša Darwinove teorije selekcije, pokušavajući je uskladiti s neovitalizmom (Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva, 1912). Aktivan je i na sportskom polju, te 1892. osniva Hrvatski sokolski savez u Zagrebu. Na njegov prijedlog 1919. dolazi u Novom Sadu do ujedinjenja svih sokolskih društava formiranjem Sokolskog saveza Srba, Hrvata i Slovenaca, kojemu je začasni starješina. Kao vrstan popularizator znanosti piše članke iz zoologije, geologije, meteorologije u Prosvjeti (1893, 1916), Preporodu (1898), Hrvatskoj prosvjeti (1918), Prirodi (1921), Ribarskom listu (1933).