CAR, Ljubica

CAR, Ljubica, glumica i pjevačica, mezzosopran (Karlovac, 1. III 1880 — Zemun, ?). Pjevanje učila 1893–97. kod Leonije Brückl u glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Debitirala 5. IX 1897, u zagrebačkom HNK, ulogom Jeane u Lowoodskoj siroti (Ch. Birch-Pfeiffer) i do 1902. angažirana kao honorarna članica opernog ansambla. Prvi zapaženi uspjeh postigla 1900. kao Henri u Heubergerovoj opereti Ples u operi. Nakon ukinuća Opere (1902), nastupa na koncertima Hrvatskoga glazbenog zavoda, svira violinu u kazališnom orkestru, a povremeno se javlja i na sceni. God. 1907. pjeva uloge Pješčara i Rosnika u Humperdinckovoj opernoj priči Hänsel i Gretel i otada gostuje češće u opereti, a obnovom opere 1909, postaje stalnim članom ansambla HNK. Sljedećih sezona ostvarila je niz uloga u operetnom repertoaru stječući popularnost u glazbenoj javnosti i priznanja kritičara. Krajem sezone 1910/11. prekida angažman u zagrebačkom kazalištu zbog udaje i odlazi u Ljubljanu; ubrzo zatim nastupa u splitskom kazalištu u Schnitzlenovoj drami Ljubakanje (1913). Za I svjetskog rata boravi u Puli i na Lošinju, potom živi u Zemunu (1924) gdje privatno poučava solo-pjevanje i violinu. Na sceni HNK kreirala je uglavnom epizodne operetne uloge ističući se pjevačkom i glumačkom vještinom. Posebno su joj zapažene kreacije Valencienne u Veseloj udovici (F. Lehár), Franci u Čaru valcera (O. Straus), Daisy u Princezi dolara (L. Fall), Fritza u opereti Slatko djevojče (H. Reinhardt), Madame Prunier u Bebici (L. Fall), Janka u dramskoj priči s glazbom Krasuljica (A. Kassovitz-Cvijić i I. Zajc), Treske u Jesenjim manevrima (I. Kálmán) i Julije Vermont u Grofu Luxemburgu (F. Lehár).