CAR, Milivoj

CAR, Milivoj, agronom (Biograd na moru, 11. VIII 1918). Nakon završene pučke škole u rodnom mjestu, maturirao u gimnaziji u Krku. Diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zemunu 1940. Doktorirao 1953. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu radom Istraživanju radne sposobnosti naonius kobila. Nakon diplomiranja kratko radi u Srbiji, a zatim prelazi na državno dobro Vrana kod Biograda na moru. Početkom srpnja 1941. uključuje se u NOP a u svibnju 1943, pred opasnošću hapšenja, odlazi u NOB. Suradnik je štaba 8, korpusa do rujna 1944. kada, nakon demobilizacije, postaje pročelnik Okružnoga narodnog odbora Zadar za poljoprivredu, industriju i trgovinu. U rujnu 1945. postaje direktor Niže poljoprivredne škole u Kninu, a ujesen 1946. direktor Rejonske poljoprivredne stanice. God. 1947. izabran je za asistenta u Zavodu za uzgoj domaćih životinja Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu; 1955. izabran je za docenta za predmet stočarstvo; 1960. postaje izvanredni a 1962–85. redoviti profesor za predmet konjogojstvo i govedarstvo. Osnovni pravci njegovih znanstvenih istraživanja bili su: endokrinološke osnove proizvodnje mlijeka, rasta i reprodukcije kod goveda, mijena minerala u rastu i proizvodnji te energetski metabolizam kod goveda i zamjedbeni odnosi krmiva. Ti pravci istraživanja stvorili su znanstvene osnove tehnologije visoke proizvodnje mlijeka, tehnologije jugoslavenskog baby beefa i nove tehnologije visoke proizvodnje mlijeka i teladi za tov. Tehnologija visoke proizvodnje mlijeka, primijenjena na imanjima u SR Hrvatskoj, postiže vrlo visoku proizvodnju, dok je primjena tehnologije baby beef omogućila prodor našega goveđeg mesa na evropsko tržište. Uz to, radio je i na nekim problemima uzgoja goveda te konjogojstva. Da bi omogućio ta znanstvena istraživanja, početkom šezdesetih godina osnovao je Institut za stočarstvo i mljekarstvo u Zagrebu, koji je bio opremljen najmodernijom opremom za biokemijska istraživanja i eksperimentalnim objektima. U pedagoškom radu pridonio je izmjeni nastavnog programa stavljajući, uz uzgoj, težište i na tehnologije proizvodnje (mlijeko, meso). Taj tehnološki pristup nastavi obogatio je i uvođenjem hranidbe goveda kao sastavnog dijela predmeta govedarstvo. Da bi stvorio kadrovsku osnovu znanstvenih istraživanja, osnovao je postdiplomski studij iz govedarstva. Bio je profesor stočarstva (1960–62) na postdiplomskom studiju OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) u Bariju (Italija) a 1976. izabran je za profesora stočarstva u Lusaki (Zambija). Znanstvene radove objavio je u časopisima: Stočarstvo (1950, 1952, 1958–59, 1967, 1970, 1976–78), Poljoprivredna znanstvena smotra (1952, 1955, 1958, 1960–61, 1964–66, 1972–73, 1976–78, 1980, 1983–85), Agronomski glasnik (1958–59, 1961, 1963–64, 1966, 1968–70, 1980), Bilten Stručnog udruženja poljoprivrednih dobara Hrvatske (1960, 1979), Arhiv poljoprivrednih nauka (1964), Veterinarski arhiv (1964–69), Savremena poljoprivreda (1965, 1967), Mikrobiologija (1968), Dokumentacija za tehnologiju i tehniku u poljoprivredi (1969) i Gospodarski list (1980).