CARIĆ, Antun Ilija

traži dalje ...

CARIĆ, Antun Ilija (Anton Elias), književnik i folklorni pisac (Svirče na Hvaru, 4. V 1868 — Split, 8. IV 1912). Sinovac pisca Jurja Carića. Bio je suplent u talijanskoj realci u Zadru, u hrvatskoj realci i trgovačkoj školi u Splitu te profesor u nautičkoj školi u Bakru sve do prerane smrti. — God. 1896. objavio je u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini folkloristički izvještaj Koledanje uoči Mladoga ljeta na otoku Hvaru te je u istom časopisu do 1904. objavljivao izvještaje o narodnim običajima i vjerovanjima otoka Hvara, Brača i šireg područja Dalmacije. God. 1898. javio se u sarajevskoj Nadi crticom iz života u Dalmaciji (Vlastelin Božo) te u istom žanru nastavlja pisati i objavljivati u tom časopisu, zatim u podlistku zadarskog Narodnog lista, u Novom listu, Hrvatskom pravu, Obzoru, Prosvjeti, Obzoru ilustrovanom i dr. Realistički opisuje socijalne odnose na selu uz stanovitu idealizaciju seoskog morala (seoske vlasteline i težake i njihove kolonatske odnose, ribare, pastire, spletkarske odvjetnike, seoske malograđane, gostioničare, trgovce, brodovlasnike i mornare, trgovačke veze s Venecijom i širim područjem Dalmacije, masovno ekonomsko iseljenje u Ameriku, socijalni položaj nezakonite djece) zaokruživši u skromnom opusu ekonomsku i socijalnu strukturu dalmatinskog primorskog sela. Za razliku od seoskih socijalnih odnosa, koji se razrješavaju optimistički, u novelama iz života gradske sirotinje Prokleti mlin i Djevojčin zaštitnik što ih je objavio u Novom listu 1904. naturalistički diskretno prikazuje ukleto socijalno i moralno dno grada bez nade za one koji se u njemu nalaze navješćujući time posve modernu književnu nastrojenost. Pisao je i pjesme, ali ih je uspio objaviti samo desetak (Svjetlo, 1889; Nada, 1903; Hrvatsko pravo, 1903; Prosvjeta, 1906–08; Hrvatska kruna, 1907; Preporod, 1911) ne nadilazeći idilično-rodoljubni i romantično-elegični izraz. Objavio je i manje književnokritičke priloge u Jedinstvu, Jadranu, Narodnom listu, Hrvatskoj kruni, Prosvjeti i Našem jedinstvu od 1903. do 1910. U ostavštini koja se čuva kod njegovih nasljednika nalazi se desetak neobjavljenih pjesama i drama u stihovima Pobjeda ljubavi (Amor Victrix).

LIT.: Antun Ilija Carić (nekrolog). Narodni Iist, 51(1912) br. 29. — Ž. Lezn: Pripovjedači jugoslavenskih otoka. Narodne novine, 97(1931) 56, str. 4.
 
Jure Šonje (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CARIĆ, Antun Ilija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/caric-antun-ilija>.