CARIĆ, Juraj

CARIĆ, Juraj, književnik, pomorski pisac i pedagog (Svirče na Hvaru, 5. I 1854 — Jelsa, 5. IV 1927). Osnovnu školu C. je polazio u Hvaru, prva tri razreda gimnazije u Priku kod Omiša, a četvrti razred u Dubrovniku, ali je zbog sukoba s profesorom njemačkog jezika bio udaljen, pa je potom završio dva razreda pomorske škole u Splitu. Dvije godine (1874. i 1875) plovio je kao mladi kadet na pelješkom barku »Jared« (od Aleksandrije do Marseillea, Carigrada i Azova te kroz Gibraltar do Engleske i Amerike). Na povratku se našao u životnoj opasnosti, pa je na majčin nagovor napustio more, ali se zato intenzivnije posvetio pomorskoj struci. U Trstu je položio ispit za pomorskog poručnika, u Splitu je zatim završio realku, a u Trstu Pomorsku akademiju. Potom je u Grazu završio trogodišnji studij politehnike (matematika, fizika i nautika) te nakon položena profesorskog ispita u Trstu postao je 1882. profesor u Pomorskoj školi u Bakru. Kako za Khuenova režima C. nije mogao ostvariti svoje pedagoške zamisli s hrvatskim udžbenicima, prelazi 1890. u Dubrovnik na Nautičku školu, a od šk. god. 1900/01. postaje profesor i upravitelj pomorske Nautičke škole u Kotoru. Od 1901. do 1908. bio je i zastupnik u Dalmatinskom saboru. Zbog političkih nazora i članaka, austrijske su ga vlasti umirovile 1914, a talijanske 1918. uhapsile u Jelsi i internirale. U novoj državi C. je 1919. bio reaktiviran kao referent srednjih stručnih škola za Dalmaciju, a zatim kao inspektor trgovačkih akademija. Ponovno je umirovljen 1922. i otada je živio u Jelsi. — C. je počeo pisati već kao student, surađujući u tršćanskom listu Il cittadino. God. 1873. objavio je napis o hvarskoj spilji (Il Dalmata, 3,4). Kao književnik javio se 1884. putopisom Slike iz pomorskoga života, a kao pomorski stručnjak i pedagog udžbenicima, prvima u nas iz tog područja, Elementi matematične geografije (1888) i Nautika (1880). Bavio se beletristikom te, nautičkim, pedagoškim i pomorsko-političkim problemima. God. 1891. objavio je prepjev 3. pjevanja Danteova Pakla (Crvena Hrvatska, br. 2). Matica hrvatska ga je angažirala da za četiristotu obljetnicu otkrića Amerike 1892. napiše znanstveno-popularno djelo o Kristofu Kolumbu. Objavio je zatim, uz nekoliko novela, i dva romana (Obitelj kapetana Opovića, 1895; Krvna osveta u Boki Kotorskoj, 1918) te dvije pripovijesti pod naslovom S naših ostrva (1921). Njegovi književno-kritički i književni prilozi (dijelom ulomci putopisa i roman Obitelj kapetana Opovića) objavljeni su od 1885. do 1925. u časopisima i listovima Zora, Hrvatska, Smotra, Iskra, Prosvjeta, Dom i sviet, Smotra dalmatinska, Narodni list, Savremenik, Novo doba, Jadranska straža, Naše more, Vranjski glasnik. Njegovi članci iz nautike, pomorskog školstva i pomorske terminologije nalaze se u listovima, časopsima i zbornicima: Narodni list, Spomenica Rugjera Boškovića (1911), Obzor, Hrvatska njiva, Naše more, Pomorac, Novo doba (Split), Narodna svijest; članci iz pravne, gospodarske i političke, većinom pomorske problematike, objavljeni su u listovima i časopisima: Narodni list, Hrvatska rieč, Hrvatska njiva, Naše more, Jugoslavenski pomorac, Nova doba, Riječ, Život. Često se potpisivao inicijalima J. C. te »profesor« i »pomorac«. U požaru njegove kuće u Kotoru izgorio mu je rukopis udžbenika Nautička astronomija. Njegov portret, rad V. Dinčića Meneghela, nalazi se u Pomorskom muzeju u Kotoru, a bista koju je izradio K. Gamulin u Jelsi. — Prvo i drugo izdanje Carićevih Slika bilo je popraćeno desetkom kritika i osvrta a povodom njegove smrti objavljeno je desetak nekrologa. Za života je nazivan osnivačem hrvatske pomorske beletristike (A. Wenzelides), a poslije i pokretačem hrvatske pomorske terminologije (O. Fio).