CARNELUTTI, Amedeo

CARNELUTTI, Amedeo (Amadeo), arhitekt (Zagreb, 3. III 1885 — Zagreb, 13. V 1955). Sin Đure, graditelja. Školovao se u Zagrebu i Grazu, gdje je polazio višu realku. Građevinarstvo diplomirao 1907. kod profesora E. Mörscha na Technische Hochschule u Münchenu. Nakon diplome bio je Mörschov asistent na fakultetu i istodobno radio u građevnom poduzeću »Wayss und Freytag« u Münchenu. U Zagreb se vraća 1909. i zajedno s bratom Ubaldom preuzima očevo građevno poduzeće; iste godine postaje član Hrvatskog društva inžinira i arhitekta. U novoosnovanom »Građevnom poduzeću braća Carnelutti« Amedeo obavlja projektantski dio posla. Poduzeće je vrlo razgranalo djelatnost — od gradnje najamnih stambenih zgrada i palača, javnih reprezentativnih objekata do izvedbe niskogradnja; 1942–45. imalo je podružnicu u Beču. Uz stručni rad C. se bavio i drugim aktivnostima: bio je upravitelj radničkog osiguranja za Hrvatsku i Slavoniju (1920–22), potpredsjednik (1927–29) i komesar (1929/30) Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, predsjednik Obrtnog zbora (1923–27) i potpredsjednik Trgovačke i obrtničke komore (1923–28) u Zagrebu. Od jeseni 1938. do ljeta 1939. održavao je tajne kontakte između V. Mačeka i talijanskog ministra vanjskih poslova G. Ciana u vezi sa stavovima talijanske vlade prema hrvatskom pitanju. Zbog te posredničke uloge i zbog gradnje nekih objekata za potrebe NDH i talijanske vojske, vojni sud u Zagrebu osudio ga je 1945. na tri godine zatvora s prinudnim radom (uvjetno oslobođen prije isteka kazne). Poduzeće braće C. konfiscirano je 1947. i potom rasformirano. God. 1949–55. Amedeo je zaposlen u Institutu za naftu u Zagrebu te gradi industrijska postrojenja u Slavonskom Brodu i Sisku. — Dobro je poznavao suvremena kretanja u evropskoj arhitekturi i novu građevnu tehnologiju, pa vrlo rano primjenjuje u gradnji nove materijale. Ubrzo po dolasku u Zagreb unosi znatne promjene u stilsko-oblikovna rješenja samostalnih projekata obiteljskog poduzeća. Elemente-secesije s početka stoljeća s vremenom pretapa u moderne uravnotežene mase u duhu funkcionalizma, što se posebno očituje u projektima oko 1920. Sagradio je zgrade u Mrazovićevoj ul. 4 (1910), Frankopanskoj ul. 10 (1916), Ulici 8. maja 1945. br. 79 (1917) i 18, Pierottijevoj ul. 3 (1921), na Svačićevu trgu 3 (1921); Marulićevu trgu 9 (1921), u Preradovićevoj ul. 42 (1923), Amruševoj ul. 19 (1928), Gajevoj ul. 7 (1939), Trgovačku komoru na Rooseveltovu trgu, kuću »Radiše« u Adžijinoj ul., kuću Bartolić na Dolcu, palaču na Trgu Republike 3, stambeni blok u Martićevoj ul. 14. Preinačio je glavno pročelje srpske pravoslavne crkve u Preobraženskoj ul. (1913), izgradio dio područja današnje Ulice socijalističke revolucije, izveo arhitektonsko rješenje Marićeva prolaza u Gajevoj ul. 7. Prihvatio je izazov rješavanja namjenski novih arhitektonskih zadataka: 1916. gradi kinematografsko kazalište u Frankopanskoj ul. 10, a između dva rata niz kinodvorana i Variété. U predjelu Tuškanca podigao je obiteljske vile (Fröhlich, Botteri, Polić, Gvozd 15) koje su skladnih proporcija i odmjereno funkcionalističke u prostornoj dispoziciji i oblikovanju. Bio je specijalist za niskogradnju i vrstan statičar. Pregradio je robnu kuću »Kastner i Öhler« i natkrio je staklenim kupolama, gradio cestu na Sljeme, paviljone na Brestovcu pod Sljemenom (1915–18), dio obalne ceste kod Selca, te niz betonskih mostova u Hrvatskoj. Surađivao je u izvedbama mnogih projekata V. Kovačića (izradio je statički proračun kupole crkve Sv. Blaža, s Ubaldom izveo gradnju Burze na Trgu Jože Vlahovića), kao i projekata drugih uglednih arhitekata u Zagrebu (npr. promjenbeni nacrt Gradske štedionice na Trgu Republike po planu I. Fischera). Objavljivao je članke s područja statike armiranobetonskih konstrukcija (Vijesti Hrvatskog društva inžinira i arhitekta u Zagrebu, 1910–12) te o problemu novogradnja u Zagrebu (Tehnički list, 1919). — Amedeov je brat i suradnik Ubaldo, graditelj (1887–1953). Školovao se u Zagrebu i na Technische Hochschule u Klagenfurtu. U »Građevnom poduzeću braća Carnelutti« bio je voditelj radova. Nakon konfiskacije poduzeća 1947. prestao se baviti graditeljstvom.