CASTELLI, obitelj nastanjena u Zadru od početka XVIII st. Prema C. G. F. Heyeru, potekla je iz Bergama, a prema podacima u Historijskom arhivu u Zadru (Dragomanski spisi, Breve relazione cronologica della casa e famiglia Castelli), doselila je iz Genove na grčki otok Khios (od XVI st. pod vlašću Turaka), odakle su u drugoj polovici XVII st. preselili u Modon (Methóni) na Peloponezu. Liječnik → DOMINIK, sin Antonija, prvi je član te obitelji nastanjen u našim krajevima, kamo su doselila i njegova braća Frano, od 1733. liječnik lazareta u Splitu, te Toma, konjički časnik mletačke vojske (od 1724, nastanjen u Zadru). I neki drugi ogranci Castellijevih doselili su u prvoj polovici XVIII st. iz Modona u Dalmaciju i tu od mletačkih vlasti dobili investituru na zemljišne posjede. Dominikov sin Ivan Antun (1706–1778), u mladosti pravnik, postao je kasnije svećenik i 1744. izabran za kotorskog biskupa. U svojoj biskupiji živo je nastojao oko promicanja slavenskog bogoslužja i glagoljice, no 1761. odrekao se biskupske stolice. Po povratku u Zadar obavljao je poslove za oboljelog zadarskog nadbiskupa M. Karamana (zamjenjivao u nekim dužnostima, vizitacijama i dr.), a nakon njegove smrti (1771) bio je generalni i kapitularni vikar u istoj nadbiskupiji. Od 1754. komendatorni je opat benediktinske komende Sv. Nikole u Komiži na otoku Visu. Tomin je sin Ivan Karlo bio liječnik splitskog lazareta (1762–67), u Trogiru (oko 1767) i u vojnoj bolnici u Zadru (do 1794). Njegov se brat Dominik oko 1765. školovao u Padovi. Tiskan je njegov govor Oratio pro solemni Studiorum instauratione Gymnasii Patavini habita... a Dominico Castelli Nobili Chio (Padova 1765). Bio je javni bilježnik u Zadru (1777–1812). M. D. Grmek pogrešno ga je poistovjetio s istoimenim liječnikom, njegovim stricem. Ivan Karlo, Dominik i njihov brat Brizio primljeni su među plemiće Nina 1775, a njihov četvrti brat kapetan Nikola 1793. Kao liječnik u Zadru spominje se 1797. Pavao, a u XIX st. isticao se u tom zvanju → LUKA, sin bilježnika Dominika. Lukin brat Ipolit bio je zadarski odvjetnik i općinski savjetnik (oko 1848). Objavljivao je u zadarskom političkom tjedniku La Dalmazia costituzionale (1848, 1849) priloge s područja građanskog prava i javne i političke uprave. Potomci obitelji živjeli su u Zadru i u drugoj pol. XIX st. — Nije poznato jesu li bili u genealoškoj vezi s obitelji Castelli (danas Kaštela) nastanjenoj od oko 1713. u Novigradu u Dalmaciji.
LIT.: Obitelj. — C. G. F: Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VIII, 33. — M. Škarica: Zadarski liječnici. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2(1955) str. 149, 152. — M. Novak: Političko upravni položaj Nina u doba Mletačke Republike. Ibid., 16–17(1969) str. 185. — R. Jelić: Prilog za biografiju dra Luke Castellija. Zadarska revija, 36(1987) 1/2, str. 95–97. — Ivan Antun. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 515–517. — Schematismus seu status personalis et localis Diocesis Catharensis. Cathari 1906, 71–73. — V. Maštrović: Spomenici grada Zadra. Zadar 1946, 45. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964. — Ivan Karlo. — I. Saškor: Liječnici, kirurzi, ljekarnici i primalje starog Trogira, zapisani u starim trogirskim maticama 1569–1824. Radovi Međunarodnog simpozija održanog prigodom proslave 700. obljetnice spomena ljekarne u Trogiru. Zagreb 1973, 91. — Dominik, bilježnik. — (Dominik Castelli). Kraglski Dalmatin, 1807, 46, str. 386. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 10. — M. Granić: Pečati zadarskih bilježnika 18. stoljeća. Radovi. Filozofski fakultet Zadar, 24(1984–85) 24(11), str. 163, 172–173. — Ipolit. — Manuale provinciale della Dalmazia. Zara 1846, 271. — (Ipolit Castelli). La Dalmazia costituzionale, 1848, 4, str. 4.
Tatjana Radauš (1989)
