CATTANI, Marija, rođ. Selebam, prirodoslovka (Split, 20. V 1789 — Split, 15. I 1870). U mladosti dobila široku i temeljitu naobrazbu. Osim hrvatskog, govorila je talijanski, francuski i njemački jezik, a uz oca, matematičara i prirodoslovca, razvila je zanimanje i ljubav za prirodu. Počela se rano baviti botanikom. Interes znanstvenog svijeta pobudila je proučavanjem kriptogamnih biljaka. Istraživala je više vrsta cvjetnica, posebno iz porodice ljiljana (Liliaceae). Skrenula je pažnju na osebujnost jedne vrste ljiljana, koja je njoj u čast dobila ime Lilium cattaniae (Vis.). Uz mnogo napora je dokazala da se ne radi o varijetetu vrste L. martagon (L.), nego o novoj vrsti. Sakupljala je i preparirala i alge, te su njene kolekcije alga i cvijeća obogatile mnoge muzeje i institute. Uz botaniku bavila se i zoologijom; proučavala je kukce, posebno leptire. Dobro je poznavala i školjke; otkrila je jednu vrstu Scalarie (nađene jedino u kliškoj tvrdavi) i vrstu Bullimus salonitanus u Solinu. Zbog svog doprinosa botanici Dalmacije, izabrana je za člana mnogih akademija i dobila brojna priznanja. God. 1861. dobila je nagradu od Societá di orticultura del Littorale, a nagradena je i 1864. na I dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu. Održavala je veze s mnogim poznatim evropskim znanstvenicima toga vremena: L. Dufourom, prof. P. A. Paravijom, S. Brusinom, M. Botterijem i drugima. Surađivala je s muzejima u Roveretu i Milanu te s gimnazijom u Zadru.
LIT.: I. von Düringsfeld: Aus Dalmatien, 1. Prag 1857, str. 11, 13, 14, 24, 29, 32, 38, 242; 2, str. 182. — G. Chiudina: Lagrime e fiori sulla bara della veneranda donna Maria de Cattani nata Selebam. Il Nazionale, 9(1870) 26. I. — O.Reinsberg Düringsfeld: Les auteurs dalmates et leurs ouvrages. Equisse bibliographique. Bruxelles 1870, 17. — G. Chiudina: Biografia di Maria Selebam de Cattani. Spalato 1884. — M. Krpan: Maria Cattani – prirodoslovka. Priroda, 63(1974) 3, str. 95–96. — N. Ivanović: Povijest splitskih toplica (II dio). Kulturna baština, 8(1982) 13, str. 69–70. — Č. Silić: Endemične biljke. Beograd 1984, 166.
Stanko Piplović (1989)
