ČAVLOVIĆ, plemićka obitelj nastanjena u XV. i XVI. st. u nekadašnjoj Križevačkoj županiji. U dokumentima su njezini članovi zabilježeni kao Callowycz de Gywrkowcz, Chalowich, Chaulocz, Chaulowych de Gywrkowecz, Chauloych, Chawloych, Chawlowych, Chwlyoycz, Csalovics de Gyurkoucz. Možda su podrijetlom iz Bosne, gdje se u XVI. st. u srednjovjekovnoj župi Zemljaku (Zemunik, u porječju Vrbasa) spominje rod Čavlovićâ (u dokumentima iz 1323, 1353/54. i 1356; objavili F. Šišić, L. Thallóczy i M. Vego). U Križevačkoj županiji javlja se obitelj Č. potkraj XV. st. God. 1495. i 1497. spominju se u okolici Križevaca Ilkini posjedi, imanja udovice Ivana Čavlovića de Gywrkowcz. Isti pridjevak, vjerojatno prema posjedu u Križevačkoj županiji, imao je i Pavao, najistaknutiji član obitelji (spominje se 1507–24), vlasnik posjedâ na području između današnjeg Daruvara, Međurića kraj Banove Jaruge i Pakraca (i tamošnji potok Čavlovica imenom upućuje na obitelj). On je 1509/10. bio slavonski podban i župan Zagrebačke i Križevačke županije. Posljednji se put spominje 1524. među posrednicima pri diobi imanjâ Jurja Kaštelanovića od Sv. Duha. U razdoblju 1507–17. kao vlasnici manjih posjeda u Križevačkoj županiji navode se Šimun i Tomo. — U dokumentu iz 1540 (objavio E. Laszowski) među utvrdama u porječjima Ilove i Pakre spominje se u vezi s turskim provalama i kaštel Čavlovac (castellum Chiawlocz), vjerojatno vlasništvo obitelji, koja se nakon 30-ih god. XVI. st. više ne spominje. Njezin grb sačuvan je na pečatu podbana Pavla iz 1509. — Nema podataka o obiteljskoj genealoškoj vezi s Čavlovićima u zagrebačkom naselju na brdu Gradecu, braćom Tomom i Nikolom (spominju se 1509–17); Nikola je 1517. prisežnik tamošnjega gradskog suda.
LIT.: Obitelj. — I. Krst. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 219. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 2. Zagreb 1905. — F. Šišić: Iz arkiva u Körmedu. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 222–223. — L. Thallóczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim obzirom na povelje körmedskog arkiva. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 18(1906) listopad/prosinac, str. 405, 408–410, 416–417. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 2. Zagreb 1916. — Isti: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 14. Zagreb 1932. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 4(1961) str. 485, 530–532, 534; 5(1963) str. 535–538, 541–542, 550, 567–568, 571, 574. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976, 15, 29–31, 62, 96, 98–99. — M. Vego: Postanak srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo 1982. — Pavao. — V. Klaić: Hrvatsko kraljevstvo u XV stoljeću i prvoj četvrti XVI stoljeća. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 8(1905) str. 138. — F. Šišić: Iz arkiva grofova Pongrácza. Starine, 1918, 36, str. 57–59, 62, 65. — Z. Tanodi: Poviestni spomenici slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina, 1. Varaždin 1942. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1980, 17. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 133.
Tatjana Radauš (1993)
