CAZI, Danica, rođ. Gredelj, sindikalni aktivist i društveno-politički radnik (Rijeka, 29. VII 1914). Od 1915. živi u Zagrebu, gdje polazi dva razreda građanske škole i završava vlasuljarski zanat. God. 1932. pristupa radničkom pokretu, učlanivši se u Savez šivačko odjevnih radnika u URSSJ-u. Ubrzo napušta izučeni zanat i zapošljava se u tvornici konca »METZ«, pa u tvornici »Jugosijalica« te u trikotaži »Gaon« (danas »Nada Dimić«). Zbog aktivnog sudjelovanja u svim akcijama, a posebno nakon sudjelovanja u organiziranju vrlo uspjele demonstracije 1. V 1934, postaje članom KPJ. God. 1935. u »Gaonu« organizira dva vrlo uspješna štrajka; 1936. odlazi u Osijek te radi u trikotaži »Špringer i Petry«, ali je uskoro otpuštena zbog pokušaja organiziranja radnika u sindikalnu organizaciju. God. 1937. zaposlila se u tvornici olovaka »Hardtmuth« u Zagrebu, gdje osniva sindikalnu organizaciju pri Savezu industrijsko-zanatskih radnika, kojoj je elan Centralne uprave do raspuštanja URSSj-ovih organizacija. U »Hardtmuthu« djeluje kao povjerenik i vodi niz tarifnih pokreta. God. 1938. u tvornici organizira ćeliju KPJ, koja ubrzo postaje centar za povezivanje s ostalim tvornicama oko Črnomerca. Od 1939. član je RK Trešnjevka–Črnomerec, a od 1940. do kraja 1941. RK Črnomerec. God. 1940. član je Komisije za rad među ženama pri CK KP Hrvatske. Hapšena je 1940. i 1941, ali je puštena zbog nepriznanja i pomanjkanja dokaza. U siječnju 1943. odlazi u partizane u Slavoniju, gdje 1943–44. obavlja dužnosti predsjednika Kotarskog odbora AFŽ-a za Viroviticu, političkog komesara Dječjeg doma Zvečevo i Civilne bolnice Zvečevo te upravitelja Doma za srednje škole u Daruvaru. U Daruvaru je bila sekretar organizacija KPJ pri tvorničkim organizacijama. Od siječnja 1945. u Beogradu je direktor tvornica »Anda Ranković« i »Oktobarske slobode«, a 1948–58. na dužnostima je u KK Beograda i Zagreba. Od lipnja 1950. je u Zagrebu član RK KPH Črnomerec, 1953–56. sekretar RK KPH Maksimir, od 1956–58. instruktor pri CK KP Hrvatske. God. 1958. postavljena je za direktora Republičkog zavoda za zapošljavanje SR Hrvatske, a s te dužnosti u prosincu 1963. odlazi u mirovinu. Od 16. III 1975. član je Savjeta SRH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena za hrabrost, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i dr.
LIT.: Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, 1–2. Zagreb 1955.
Marija Sentić (1989)
