CECCHINI, Tomaso

CECCHINI, Tomaso (Cecchino, Cechino, Thoma), skladatelj (Verona, 1580. ili 1582 — Hvar, 31. VIII 1644). Na mjesto rođenja upućuje jedino pridjevak Veronese, koji je C. dodavao svom imenu u naslovima svojih tiskanih djela. O njegovu životu nije poznato ništa prije njegova dolaska u Dalmaciju. Između 1603. i 1607. nalazio se na dužnosti glazbenog ravnatelja (maestro di cappella) splitske stolne crkve. Trag mu se gubi nakon 1607, a 1613. se ponovo pojavljuje u Splitu na svojoj prijašnjoj dužnosti. U prosincu 1614. napušta Split i prihvaća službu privremenoga glazbenog ravnatelja stolne crkve u Hvaru, a sredinom 1615. postaje stalni službenik na tom položaju. God. 1634. preuzima manje napornu dužnost orguljaša i učitelja pjevanja na kojoj ostaje do kraja života. Cecchinijeva dosad evidentirana skladateljska ostavština obuhvaća 27 opusa, odn. numeriranih zbirki svjetovnih i crkvenih djela, tiskanih kod uglednih venecijanskih nakladnika R. Amadina te Giacoma i Alessandra Vincentija, između 1612. i 1635, dakle u razdoblju njegova djelovanja u Dalmaciji (osim opusa 1). Samo je manji broj zbirki potpuno sačuvan, a više ih se sačuvalo u odlomcima odn. pojedinim dionicama. Veći dio osobno potpisanih opusa C. je posvetio svojim suvremenicima, uglednicima iz Splita; Trogira, Hvara – članovima obitelji Capogrosso, I. Mazzarelliju, članovima hvarskog Kaptola, opatu Fasaneu i kanoniku A. Ivancu, splitskom skladatelju i orguljašu M. Romanu, hvarskom plemiću P. Dujmičiću, članu obitelji Lupo-Budić i dr. C. je skladao svjetovne monodijske arije, madrigale i canzonette s instrumentalnim continuom ili bez continua, duhovne monodije, višeglasne mise, motete i psalme uz orguljski continuo te instrumentalne sonate. U ranim djelima uzor mu je G. Caccini, jedan od začetnika novog, monodijskog ranobaroknog stila. To se očituje osobito u vokalnom virtuozitetu monodijskih madrigala iz prve knjige Amorosi Concetti (1612). U kasnijim djelima, prvobitna naklonost vokalnom ornamentiranju ustupa mjesto jednostavnijoj melodici i suzdržanijem izrazu. Ta je promjena mogla biti rezultat dijelom vlastitog stvaralačkog temperamenta a dijelom prilagođavanja stilu i ukusu koji su tada dominirali u Splitu i Hvaru. Cecchinijev opus svjedoči i o zavidnoj razini muziciranja u splitskim i hvarskim plemićkim i građanskim kućama kojima su bila namijenjena njegova svjetovna djela, a također i u hvarskoj stolnoj crkvi, za čije je potrebe napisao većinu svojih duhovnih skladbi. Imajući zacijelo na umu razmjerno skromnije izvodilačke sastave za koje je skladao, C. je uspio razviti vlastiti izražajni jezik, lišen naglašene pompoznosti, karakteristične za venecijansku glazbu ranog XVII st., a prožet izvornim melodijskim nadahnućem te smislom za jedinstvo riječi i zvuka. Među talijanskim skladateljima koji su svoj stvaralački vijek proveli na jadranskim obalama Hrvatske C. je najznačajniji. Djelujući tri desetljeća u Dalmaciji, ostavio je trajne tragove u hrvatskoj glazbi te uz I. Lukačića postao glavnim predstavnikom ranog baroka. Njegov je opsežan opus nadasve vrijedan po tome što je skladan u kontinuitetu na našem tlu i što osim crkvenih djela sadržava veći broj svjetovnih vokalnih te instrumentalnih djela. Cecchinijeve duhovne monodijske skladbe Canti spirituali op. 3 (1613) ubrajaju se među najranije zbirke duhovne monodije uopće, a instrumentalne sonate, objavljene u zbirci Cinque Messe... op. 23 (1628), vjerojatno su prva instrumentalna djela stvorena u priobalnoj Hrvatskoj. C. je još za života stekao ugled i u zapadnoevropskim zemljama što potvrđuju njegove skladbe uvrštene u antologijska izdanja crkvene glazbe i zbirke pohranjene u knjižnicama u Austriji, Njemačkoj, Portugalu. Međutim, gotovo je polovica njegovih djela izgubljena, a nakon 1938, kada je D. Plamenac sačinio prvi popis, nekim se djelima zameo trag u toku II svjetskog rata, dok su neka; do tada nepoznata, izašla na vidjelo. U katalozima venecijanskog izdavača A. Vincentija iz 1621. i 1649. navedena su djela koja se nisu sačuvala i koja je nemoguće pobliže opisati, posebice: Sonate uno doi violini, Lamentationi a 2 con basso ili Note musicali, intavolatura d’organo.