CECIĆ, Dominik (Domenico Ceci), pjesnik (?, XVII st. — Kotor?, 1709). Studij teologije završio u Bresci te kao dominikanac djelovao u Dalmatinskoj provinciji. Postigao naslov magistra teologije, uživao glas vrsna govornika te neko vrijeme obavljao službu provincijala. Oko 1675. opjevao život blažene Ozane Kotorke (1493–1565) i čudesa koja su joj se pripisivala. Pjesma se u rukopisima širila među narodom i, prema mišljenju A. Zaninovića, na određenu melodiju pjevala. Sačuvana je u dvama ponešto različnim prijepisima; mlađi, autora J. Gelčića, u cijelosti je objavljen u časopisu Hrvatska prosvjeta (1930, 6/7), a stariji prijepis peraškog opata Antuna Roze fragmentarno je uvršten u antologiju Poezija baroka – XVII i XVIII vijeka (1976). Pojedine stihove te pučke pjesme, sastavljene od 60 osmeračkih katrena, autor je popratio latinskim citatima odabranim iz analognih svetopisamskih tekstova. S kulturnohistorijskog vidika pjesma je zanimljiva kao svojevrsna stihovana kronika o zbivanjima u Kotoru i Boki.
LIT.: A. Zaninović: Pjesma kotorskog dominikanca o. Cecija o čudesima bl. Ozane Kotorke. Hrvatska prosvjeta, 17(1930) 6/7, str. 148–151. — N. Luković: Blažena Ozana Kotarka. Kotor 1965, 106–107. — Poezija baroka – XVII i XVIII vijek. Antologija. Titograd 1976, 301–307. — R. Rotković: Pregled crnogorske literature od najstarijih vremena do 1918. Stvaranje, 34(1979) 4, str. 606–607.
Elizabeta Palanović (1989)
