CECIĆ, Felicio

CECIĆ, Felicio, masker (Grohote na Šolti, 19. XI 1904 — Rogač na Šolti, 23. VII 1981). Nakon svršenih šest razreda osnovne škole izučio brijačko-vlasuljarski zanat u rodnom mjestu. Potom odlazi u Split, volontira, a zatim se zaposlio u splitskom kazalištu, gdje mu prve pouke o maski i šminkanju daje kazališni masker Milan Petrović (1918/19). Stalni angažman dobiva u HNK u Zagrebu 1924, gdje uz manji prekid 1957, kada kao slobodni umjetnik surađuje u drugim zagrebačkim kazalištima, ostaje do umirovljenja 1965. Došavši u kazalište u vrijeme Benešićeve intendanture i potaknut klimom međuratnoga scenskog zbivanja, C. nastavlja izučavati maskiranje i upoznaje potankosti šminkanja kod glavnog maskera Josipa Ružičke. Polazi i Obrtničku školu za primijenjenu umjetnost, a surađuje i s maskerima iz većih evropskih kazališta. Kao dugogodišnji voditelj vlasuljarsko-maskerske radionice prolazi žanrovski široku skalu uprizorenja od opera (M. P. Musorgski, Boris Godunov; A. P. Borodin, Knez Igor), klasičnih komedija (M. Držić, Dundo Maroje, Tirena) i drama (W. Shakespeare, Hamlet, Mjera za mjeru) do suvremene domaće drame (M. Krleža, Gospoda Glembajevi; M. Matković, Heraklo; R. Marinković, Glorija). Surađivao je s više generacija redatelja (J. Bach, I. Raić, F. Delak, B. Gavella, B. Stupica, V. Habunek, M. Matković, K. Spaić, D. Radojević), glumaca (T. Strozzi, A. Cilić, E. Kutijaro, V. Drach, K. Valentić, Z. Crnković) i scenografa (Z. Agbaba, B. Rašica, Z. Bourek). Priredio je dvije samostalne izložbe maski i crteža (Zagreb 1964. i Novi Vinodolski 1976). Praktično iskustvo ugradio je u predavanja na Akademiji za kazališnu umjetnost (1950/51–1957/58) te u priručnik Kazališno vlasuljarstvo i šminkanje (sa suradnicima, Zagreb 1953. i 1978) i rukopis Glumac i maska kroz vjekove. Od umirovljenja do 1971. predaje o povijesti maske i šminkanja u Odboru za scensku umjetnost Prosvjetnog sabora Hrvatske. Član je Udruženja likovnih umjetnika SRH. God. 1973. dobio Orden rada sa zlatnim vijencem.