ČEČUK, Ljubomir

ČEČUK, Ljubomir, kirurg i urolog (Omiš, 24. III. 1920). Gimnaziju završio u Splitu, a studij medicine 1946. u Zagrebu. Neko vrijeme radio kao asistent u Zavodu za opću patologiju i patološku anatomiju u Zagrebu. God. 1947–54. specijalizira kirurgiju u Skoplju i 1950–51. urologiju u Beogradu. God. 1953. postaje asistentom Kirurške klinike na Rebru u Zagrebu, u kojoj od 1954. vodi Urološki odjel. Za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta habilitirao se 1961. te 1967. bio izabran za izvanrednog, a 1973. za redovitog profesora. Usavršavao se u Lyonu, Parizu, Berlinu, Chicagu i Madisonu. God. 1970. osamostalio je Urološki odjel pretvorivši ga u Kliniku za urologiju, koju vodi do umirovljenja 1986. Od 1973. do 1978. bio je predsjednik katedre za kirurgiju, ratnu kirurgiju i anesteziologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1981. osniva samostalnu katedru za urologiju i tako polaže temelj za razvoj suvremene urologije u nas. Te je godine postigao doktorat znanosti radnjom o cističnom bubregu. God. 1961. započeo je eksperimentalnom transplantacijom bubrega na pokusnim životinjama, a 1973. izveo je transplantaciju bubrega na čovjeku. Radi toga je na Klinici osnovao Centar za hemodijalizu (1971) i Centar za tipizaciju tkiva (1973). Uveo je nove operativne metode rekonstruktivnih zahvata na odvodnim putovima mokraćnog sustava, primjerice intestinoureterocistoplastiku (Chirurgia maxillofacialis & plastica, 1961; Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1967) te originalna rješenja u operacijama kamenaca u nakapnici i bubrežnim čašicama, napose odljevne litijaze (Acta chirurgica Iugoslavica, 1954; Anali Opće bolnice »Dr. M. Stojanović«, 1969; Urološki arhiv, 1975). U liječenju renovaskularne hipertenzije uveo je autotransplantaciju bubrega i rekonstrukciju renalne arterije pomoću autotransplantata (Acta chirurgica Iugoslavica, 1969, 1982; Urološki arhiv, 1974–75; Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1976), a pod njegovim je vodstvom ispitana i uvedena, prva u svijetu, metoda hlađenja bubrega venskim putem za zaštitu od hipoksije tijekom operativnog zahvata (Struka i znanost, 1980). Proučavao je cistične bolesti bubrega i uretera (Libri oncologici, 1976; Urološki arhiv, 1976, 1980, 1982; Lancet, London 1978; British Journal of Urology, London 1982), bavi se tumorima urotrakta (Acta chirurgica Iugoslavica, 1952; Liječnički vjesnik, 1960; Libri oncologici, 1972, 1974, 1986; Acta medicorum, 1980; Urološki arhiv, 1980, 1982; Periodicum biologorum, 1983). Prikazao je razvoj i stanje medicinskih znanosti u nas (Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1984; Liječnički vjesnik, 1986–88; Naše teme, 1988), napose urološke znanosti (Bilten Akademije Zbora liječnika Hrvatske, 1973; Zdravstvena zaštita, 1977; Acta chirurgica Iugoslavica, 1978; Medicinski vjesnik, 1984). Bio je suurednik spomenice Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (1985) i knjige Urolitijaza (Osijek 1989) te je napisao nekoliko poglavlja u priručnicima Rak. Klinička onkologija (Čakovec 1977) i Urologija (Beograd—Zagreb 1984). Bio je predsjednik Urološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske te predsjednik Udruženja urologa Jugoslavije, a 1988. izabran za počasnoga člana Zbora liječnika Hrvatske. God. 1981. izabran je za izvanrednog, a 1990. za redovitog člana JAZU. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1973) i Republičke nagrade za životno djelo (1979).