ČEGEL, plemićka obitelj podrijetlom iz plemena Lapčana (de genere Lapsanorum, Lapuch), po kojemu su nosili pridjevak de Lapuch (I. Bojničić, Lj. Ivančan). U dokumentima je njihovo obiteljsko ime zabilježeno u oblicima Chegel, Chegell, Chegelly, Chegely, Chegly, Czegel. U drugoj pol. XVI. st. (oko 1569) nastanili su se na području okićkog vlastelinstva u negdašnjoj općini Draganići (šire područje današnjeg naselja kraj Karlovca), gdje su imali posjede Izimje i Čeglji (danas sela kraj Jastrebarskog). Prvi je poznati član obitelji svećenik glagoljaš Juraj, župnik draganićke župne crkve Sv. Jurja na Šipku (1595–1613), u kojoj su do 1648. svi župnici bili glagoljaši. God. 1598. spominje se Juraj (vjerojatno drugi) kao vlasnik Izimja, a 1603. Ivan je jedan od predstavnika općine Draganići pri sklapanju ugovora s vlasnicima okićkog vlastelinstva Erdődyjima. Marko se 1610. spominje u dokumentima zagrebačkog naselja na brdu Gradec. Juraj (umro 1639) je 1606. pošao u zagrebačko sjemenište, 1614. bio imenovan zagrebačkim kanonikom, 1625. vaškim arhiđakonom, a 1627. dekanom. Baltazar, vlasnik posjeda Čeglji, bio je 1647. izaslanik Hrvatskog sabora u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu, a 1649. plemićki podsudac Zagrebačke županije. Spominje se i 1656–58. skupa s bratom Melhiorom. Marko je bio među predstavnicima općine Draganići koji su 1680. učitelju u svojoj općini dodijelili posjed za njegovo uzdržavanje. Ivan Baltazar (Baltazar, umro prije 1728) bio je 1712. plemićki podsudac Zagrebačke županije i povjerenik Hrvatskih kraljevinskih konferencija za Pokuplje, a 1720. zakupnik tridesetine. God. 1728. Emerik je bio pitomac Hrvatskoga kolegija u Beču; 1745. on je plemićki podsudac Zagrebačke županije za gornju Posavinu. Istu dužnost u Varaždinskoj županiji obavlja 1747–51. Nikola. U toj županiji obitelj je imala posjed Bračak (Obračak, područje današnjeg naselja Bračak kraj Zaboka); stekao ga je u drugoj pol. XVIII. st. Ivan, ženidbom s Anom Kanotay. Čazmanski kanonik i komarnički arhiđakon Nikola bio je 1770. član više komisija Hrvatskog sabora, koje su se bavile financijskim pitanjima. Oko 1848. posjed Bračak sastojao se od oko 16 selišta (vlasnica je tada bila Amalija), a 1864. preuzeo ga je posljednji muški član obitelji Dragutin (Karlo, umro 1895), kotarski sudac, koji ga je 1887. prodao Milanu Kulmeru. — Njihov obiteljski arhiv bio je pohranjen u Arhivu Varaždinske županije, odakle su ga članovi obitelji odnijeli između 1808. i 1818.
LIT.: Obitelj. — R. Lopašić: Obćina Draganićka. Zagreb 1883, 8, 11. — J. Janković: Pabirci po povjesti Županije varaždinske. Varaždin 1898, 143. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 27. — E. Laszowski: Posljednji popis plemića Zagrebačke županije. Vitezović, 1(1903–04) 10, str. 158. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–5. Zagreb 1958–1966; 7–8, 1970–1971. — L. Dobronić: Povijesni spomenici grada Zagreba, 20. Zagreb 1971. — A. Horvat: Pregled spomenika kulture područja općine Zabok. Kaj, 12(1980) 1, str. 80. — Juraj (1598). — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — Juraj, kanonik. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od godine 1193. do 1924 (rkp. u Arhivu HAZU, red. br. 725). — J. Adamček i dr.: Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću. Zagreb 1985. — Marko (1610). — E. Laszowski: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 17. Zagreb 1941. — Marko (1680). — M. Sporčić: Prilog povjesti školstva u Draganiću. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 205. — Ivan Baltazar. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1–2. Zagreb 1985–1987. — Ivan (XVIII. st.). — S. Belošević: Županija varaždinska i slob. i kralj. grad Varaždin. Zagreb 1926, 60.
Tatjana Radauš (1993)
