CETINOVIĆ, Ljudevit (Andrej, Andrija Ludovik, Ludwig, Cvetinović, Czetinovich, Zetinowich), slikar (Rijeka, 1816 — ?). Polazio je ljubljansku normalku i godinu dana risarsku školu, kratko učio kod jednoga ljubljanskog gravera i potom kod nekoga talijanskog slikara, koji ga je kao svog pomoćnika poveo u Graz, Celovec (Klagenfurt) i Beč. Već 1831. zemaljski guverner u Ljubljani barun J. C. Schmidburg nastojao je isposlovati Cetinoviću stipendiju za bečku Akademiju likovnih umjetnosti. Budući da tada nije uspio, molbu je ponovio 1834. za Cetinovićeva boravka u Beču. Prema dokumentima, koje je istražila Anka Simić-Bulat u bečkoj Akademiji, C. je bio akademijin dak 1835. i 1836. te je imao »izvanrednu potporu Njegova Veličanstva cara Franje od 25. VII 1835. na 3 godine po 200 guld.«, koju nije do kraja iskoristio. Nakon kraćeg boravka u Trstu, gdje je 1839. izložio jednu sliku, dolazi iste godine u Ljubljanu. Prije dolaska u Zagreb u jesen 1842. bio je na studijskom putovanju po Italiji. U Hrvatskoj je boravio do 1844, a prema I. Kukuljeviću Sakcinskom, putovao je 1845/46. Ugarskom »snimajući narodne odjeće i prediele«. O njegovu daljem životu nema podataka. — Njegov rad u Hrvatskoj istražila je i vrednovala A. Simić-Bulat, usporedivši ga s djelima nastalim u Sloveniji 1839. i 1840. Po njoj su portreti iz ljubljanske faze radeni u bidermajerskoj maniri (Frane Ksaver Eger i Rozalija Eger; oba 1839; Grofica Marija Paumgartner, 1840), kojih kvalitetu naglašuje slojevitost izraza, a tipičnost potcrtava pozadina zajednička svim njegovim portretima – pećina s otvorenim pogledom u prirodu. Oltarna pala Kamenovanje sv. Stjepana, koju je radio za crkvu u Šmarju, ima sve oznake sakralnog slikarstva XIX st. Te se slike, uz još dva njemu atribuirana portreta (Dvorski savjetnik Laschan i Leopold Ledenig, bez potpisa i datuma) nalaze u Narodnoj galeriji u Ljubljani. Portreti nastali u Hrvatskoj nemaju više ničega shematiziranog, ni suvišna dekora. Portret Gabrielle Keglević iz 1843. izuzetno je djelo u hrvatskom slikarstvu XIX st., dok minijatura Katarine Čakoje, na pozadini koje je zapisano da ju je izradio u Petrinji 1844; potvrđuje slikarevu sposobnost da u punom stilu svog vremena, sažetoj formi portretiranog lika poda i poetski ugodaj (A. Simić-Bulat). Obje se slike čuvaju u Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt.
LIT.: (Ljudevit Cetinović.) Croatia, 1842, br. 81. — I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 52. — Katalog Zgodovinske razstave slovenskega slikarstva. Ljubljana 1922, 37, 41, 43. — Katalog razstave portretnega slikarstva na Slovenskem. Ljubljana 1925, 33, 35. — F. Mesesnel: Portretno slikarstvo na Slovenskem od XVI. stoletja do danes. Zbornik za umetnostno zgodovino, 5(1925) 4, str. 140–141. — V. Steska: Slovenska umetnost, i Prevalje 1927, 279. — J. Mal: Iz torbe predmarčne birokracije. Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo, 12(1931) 1/4, str. 34–36. — F. Mesesnel: Slovensko krajinarstvo v 19. stoletju. Ibid., 20(1939) 1/4, str. 403–404. — A. Graber: Drobiž iz starih katalogov. Zbornik za umetnostno zgodovino, 19(1943) str. 56. — A. Simić-Bulat: Razstava miniatur na Hrvatskem od XVI do XIX stoletja (katalog). Ljubljana 1954, 48. — Ista: Zbirka minijatura u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Tkalčićev zbornik, 2. Zagreb 1958, 108. — L. Menaše: Zahodnoevropski slikani portret. Maribor 1962, 148. — A. Simić-Bulat: Slikar Ljudevit Cetinović. Peristil, 1969–70, 12/13, str. 143–147. — Ista: Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850. Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, 1(1972) 1/2, str. 82.
Božena Šurina (1989)
