CHLOUPEK, Drago

CHLOUPEK, Drago, liječnik (Šoštanj, 9. VIII 1899 — Zagreb, 14. X 1963). Medicinu je studirao u Zagrebu, Krakovu i Grazu, gdje je i diplomirao 1925. Liječničku je službu započeo u Varaždinu iste godine, a 1926–27. radi u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu. Kao stipendist Rockefellerove fondacije usavršava se u malariologiji najprije u Institutu za tropske bolesti u Hamburgu, a zatim u Rimu i Novamorolu (Španjolska). Od 1928. do 1932. upravnik je Doma narodnog zdravlja u Prištini, gdje je inicijator mnogih asanacijskih akcija u obližnjim selima: otvara zdravstvene stanice, podiže higijenske bunare i vodoopskrbne objekte. Od 1932. do 1940. radi u Školi narodnog zdravlja u Zagrebu kao šef Odsjeka za nastavu i propagandu. Putem Seljačkog sveučilišta organizira higijensko-domaćinske tečajeve na selima, a uz to je šef prvog sestrinskog centra za patronažu te vodi zdravstvenu stanicu u Mraclinu; u blizini Zagreba organizira još dvije zdravstvene stanice – u Svetoj Nedelji i Dragonošcu. U tom periodu (1933–40) on je glavni urednik Narodnog napretka, časopisa Škole narodnog zdravlja, te Sestrinske riječi, časopisa Jugoslavenskog društva diplomiranih sestara. Kad je god. 1940. Seljačko sveučilište ukinuto, odlazi C. u Beograd u Centralni higijenski zavod, a zatim je šef novoosnovanog Doma narodnog zdravlja u Pančevu. Od 1944. do 1949. radi kao liječnik u JA, a nakon demobilizacije ostaje još dvije godine u Komitetu za zaštitu narodnog zdravlja FNRJ u Beogradu. Vrativši se 1951. u Zagreb, preuzima dužnost šefa Odsjeka za zdravstvenu nastavu Centralnog higijenskog zavoda (kasnije Republičkog zavoda za zaštitu zdravlja), na kojem mjestu ostaje sve do smrti. Bio je također honorarni nastavnik Medicinskog i Filozofskog fakulteta. — U predratnom periodu rada na zdravstvenom prosvjećivanju objavljuje niz članaka o čuvanju zdravlja, higijenskoj propagandi, higijeni sela, odgoju djece, alkoholizmu, tuberkulozi, higijeni prehrane (Narodni napredak, 1932–38; Sestrinska riječ, 1933; Naše selo, 1934; Liječnički vjesnik, 1939). Uoči II svjetskog rata intenzivno se bavi problematikom patologije i terapije bojnih otrova (Narodni napredak, 1935; Glasnik Civilne zaštite, 1939; Vojno-sanitetski pregled, 1939) i organizacijom zdravstvene službe Civilne zaštite (Vojno-sanitetski pregled, 1938). Kao liječnik JNA osobitu je pažnju, uz zdravstveno prosvjećivanje, posvetio malariji (Vojno-sanitetski pregled, 1945–49; Zbornik o malariji, 1948; Aktuelni problemi vojne epidemiologije i higijene, 1949; Higijena, 1949). Posebno se bavio poviješću medicine pišući o korifejima medicine Jenneru, Kochu i Pasteuru te našim starijim liječnicima Plenčiču, Lalangueu, Batutu (Zdravstvene novine, 1951–53) i nekim narodnim vjerovanjima u vezi s bolestima (Zbornik za narodni život i običaje, 1953). Napisao je niz zdravstveno-prosvjetnih knjiga, popularnih medicinskih djela, nekoliko udžbenika higijene za srednje škole te priručnika za zdravstveni odgoj. Djela su mu prevedena na albanski, makedonski, rusinski, slovenski i talijanski. Uz to je ostvario niz zdravstveno-prosvjetnih filmova i dijafilmova.