CIKA

CIKA (Cica, Cicca, Ciccha, Cicka, Cicna, Cika, Čika), utemeljiteljica i predstojnica samostana Sv. Marije u Zadru (Zadar, prva pol. XI st. — Zadar, poslije 1095). Odvjetak je zadarske patricijske obitelji Madijevaca. V. Jakić-Cestarić oblik imena Cicca tumači romanskom dalmatinskom redukcijom suglasničke grupe cl>ch od oblika Cicla, koji dolazi od deminutiva Lucicla gubljenjem početnog sloga Lu- koji je bio shvaćen kao član. Tim tumačenjem priklanja se mišljenju K. Jirečeka i P. Skoka, a distancira se od shvaćanja o slavenskom podrijetlu njezina imena koje zastupaju F. Miklošič, F. Rački i V. Novak. Unuka zadarskog priora Madija, kći Dujma i Vekenege. Nakon smrti svojeg muža Andrije (ubijen prije 1066) zajedno sa starijom kćeri Domnanom utemeljuje benediktinski samostan Sv. Marije u Zadru. U tome su joj pomogli, osim članova Madijeve obitelji, priora Draga i zadarskog biskupa Stjepana, i opat Sv. Krševana darovanjem crkvice. Sv. Marije »ante portam Bellate« pored marvenih vrata. Cikinim nastojanjem obnovljena je crkva Sv. Marije, utemeljen samostan, djelomično od kućâ i posjedâ koje su unijele među samostanska dobra redovnice, a djelomično izgradnjom i povezivanjem tih dobara. Prema ispravi hrvatskog kralja Krešimira IV, datiranoj 1066, u kojoj se C. spominje kao »soror mea«, bila bi samostanu podijeljena »regiam libertatem« za samostanske posjede na području hrvatske države. F. Šišić i napose V. Novak zastupali su mišljenje o njezinoj vjerodostojnosti, dok joj N. Klaić odriče autentičnost u formi i sadržaju, označujući je falsifikatom iz kasnijeg doba kada su benediktinke branile svoje posjede na nekadašnjemu izvangradskom području, odn. na području hrvatske države, a podjelu »kraljevske slobode« pripisuje sastavljaču kartulara Sv. Marije u drugoj pol. XII st. Šišiću i Novaku pridružio se, s nešto promijenjenom argumentacijom, u novije vrijeme i S. Antoljak. On također prihvaća podatak da je Krešimir IV 1066/67. obdario samostan kraljevskom zemljom u Tokinji (Točinji) te da ga i kralj Zvonimir za svoje vladavine nije zapostavio. U prvoj pol. posljednjeg desetljeća XI st., nakon četvrtstoljetna nastojanja oko podizanja i razvoja samostana, C. se ponovno obraća rođaku prioru Dragu i tadašnjemu zadarskom biskupu Andriji, koji joj daju »ueram libertatem«. Takav položaj nije uživao nijedan zadarski samostan, što je regulirao i splitski nadbiskup na splitskom crkvenom sinodu 1095. Odličan položaj samostan benediktinki duguje ugledu osnivača samostana, obitelji Madijevaca u Zadru, i potpori koju mu daju njezini članovi u upravi grada. Uz Cikino ime vezuje se relikvija iz XI st., tzv. Cikin križić, koji bi mogao biti jedan od četiriju malih zlatnih križeva, što se spominju u djelomice sačuvanom popisu samostanskih stvari.