COTA, Frane

COTA, Frane, kipar i arhitekt (Knin, 29. IX 1898 — Zagreb, 19. I 1951), U rodnomu mjestu polazi osnovnu školu do 1910. Već kao dječak — ispomažući u kninskom Prvom muzeju hrvatskih spomenika — pokazuje zanimanje za kiparstvo. Uz djelomičnu pomoć Muzeja odlazi u Obrtnu školu u Splitu, gdje završava kiparski odjel 1915. Počeo je studirati u Umjetničkoj akademiji u Beču, ali se zbog ratnih prilika vratio u domovinu. Maturirao je kao privatist u gimnaziji u Sušaku 1919, potom nastavio studij u bečkoj Akademiji i 1924. diplomirao kiparstvo. Iste godine nastanjuje se u Zagrebu, gdje je 1929. diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu. Kraće vrijeme boravio u Pragu (1919), Parizu (1936) i u Italiji (1937). Bio je honorarni predavač arhitektonskog crtanja pri Tehničkom fakultetu (1934–50) te predavač (od 1938) i profesor crtanja (od 1941) u Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. — Njegov kiparski opus obuhvaća portrete (autoportreti iz 1922. i 1936, Portret žene, Portret I. P., Đuro Deželić, Moja žena; Pionirka, Prvoborac, Žene poslije rada, sva tri poslije 1945), aktove (Torzo, Poslije kupanja), figure (Melankolija; Žena pri čitanju, 1936), kompozicije (spomenik Marku Oreškoviću), niz reljefa, medalja i plaketa (Kralj Tomislav, 1925; Adolf Košak, 1932). Izlagao na izložbama Proljetnog salona (Zagreb, Osijek, Novi Sad 1922–28), Grupe zagrebačkih umjetnika (1934– 36), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938/39) i na drugim izložbama u zemlji i inozemstvu (Prag 1923, Zürich i St. Gallen 1926, London 1930). Poslije II svjetskog rata sudjelovao na više kiparskih natječaja (I nagrada za novi metalni novac FNRJ, 1948). Projektirao je i podigao u Zagrebu više stambenih zgrada (među ostalim u Ulici Socijalističke revolucije 19, 1933), Hrvatski liječnički dom u Šubićevoj ul. 9 (1934, sa Z. Požgajem), vile Botteri u Tuškancu 54a (1932, sa Z. Požgajem), Deutsch u Vončininoj 20 (1937), Lakatoš u Zelengaju 19 (1937) i dr., a u Splitu kuću Marangunić (1940). Samostalno ili u suradnji izradio je niz arhitektonskih projekata: Higijenski zavod u Banjoj Luci (1930–31, s J. Petrakom, natječaj), palača Gradskih poduzeća u Zagrebu (1932, sa Z. Požgajem, otkup na natječaju), naselje obiteljskih kuća s tipovima stanova u Šestinama kraj Zagreba (1935, sa Z. Požgajem), Viša pedagoška škola u Zagrebu (1936); spomenik Šleskom ustanku u Katowicama (1937, natječaj). Povremeno pisao osvrte na našu likovnu umjetnost te na starohrvatske spomenike i njihove istraživače (Obzor, 1928, 71; Hrvatska straža, 1930, 148; Alma mater croatica; 1938–39, 7/8; 1939–40, 2; 1941, 4; i dr.). — Podjednako uspješan na području kiparstva i arhitekture, C. je izuzetna pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kao kipar u početku je pod utjecajem bečke secesije i I. Meštrovića, ali se ubrzo preobražava u modernista priklonjena realizmu. Kao arhitekt potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora (vila Botteri), ali i s naglašenim skulptorskim osjećanjem volumena (vila Deutsch).