CRAGNOLINI, Antun, graditelj (Gemona, Furlanija, oko 1810 — Celovec/Klagenfurt, prva pol. 1837). Sin Kristofora Cragnolinija, graditelja u Klagenfurtu. Polazio je biskupsku gimnaziju u Udinama 1820–24. i Kraljevsku akademiju likovnih umjetnosti (R. Accademia di Belle Arti) u Veneciji dobivši 1827. potvrde profesora ornamenta, slikarstva i kiparstva. U Ljubljani je 1832. položio ispite za gradskoga zidarskog majstora i gradskoga graditelja te ondje 1832–34. gradio, pregrađivao i nadograđivao stambene i gospodarske zgrade. U Zagrebu se spominje u kolovozu 1833. kad je počeo nadograđivati drugi kat na bivšoj Oršićevoj jednokatnici za potrebe gradske uprave (na uglu današnjih ulica Čirilimetodske 5 i Kuševićeve). Istodobno mu je povjerena gradnja kazališta investitora Kristofora Stankovića, za koje je položen kamen temeljac 12. VIII 1833. na uglu Markova trga (danas Radićeva). Izvorno stanje Cragnolinijeva kazališta poznato je po staroj fotografiji i tlocrtu. Pročelje s ulazom nalazilo se u današnjoj Čirilometodskoj ul. 5, a gledalište i pozornica protezali su se u današnjoj Freudenreichovoj ulici. Uz gledalište (imalo je parket i 58 loža u tri kata), pozornicu i pomoćne prostorije nalazili su se u prizemlju vestibul, brijačnica i slastičarnica, a u prvom katu plesna (tzv. redutna) dvorana s galerijom. C. je stvorio prostrano funkcionalno kazalište s pročeljem suzdržljiva klasicističko-bidermajerskog dekora, a sama zgrada skladno se uklopila u gornjogradski prostor. Bilo je svečano otvoreno 4. X 1834. Zbog dugova i nesporazuma s investitorima, C. je tijekom dogradnje drugoga kata gradske vijećnice usred zime 1834/35. nestao iz Zagreba. Nakon potjernica i uhićenja u Zagrebu, bijega iz zatvora, boravka u Ljubljani 1836. i ponovnog nestanka službeno je javljeno ljeti 1837. da je umro u Klagenfurtu.
LIT.: (Kamen temeljac za kazališnu zgradu na Markovu trgu). Agramer Zeitung, 8(1833) 65, str. 265. — L. Dobronić: Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova doba. Zagreb 1971. — Ista: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983.
Lelja Dobronić (1989)