CRIJEVIĆ, Toma

traži dalje ...

CRIJEVIĆ, Toma, diplomat (Dubrovnik, oko 1474 — Dubrovnik, 10. XI 1562). Mlad je ušao u Dominikanski red u Dubrovniku, gdje je učio dijalektiku i slobodna umijeća. Filozofiju i teologiju studirao je u Ferrari (1497–1501), Padovi (1501/02), Veneciji (1502–55) i ponovo u Ferrari (1505/06) te postao – kako neki pisci tvrde – doktor teologije i obaju prava. U Dubrovniku je obavljao službu dominikanskoga generalnog vikara (1528–30), a u vrijeme pokušaja prodora protestantizma na dubrovačko područje bio je imenovan prvim crkvenim inkvizitorom (1530–32). Senat ga je 1532. imenovao mrkanjsko-trebinjskim biskupom, što je potvrdio i Papa. Dubrovačka vlada više mu je puta povjeravala diplomatska poslanstva: 1521. išao je u Ugarsku, 1522. u Napulj da vladama kršćanskog Zapada prenese važne vijesti o Turskom Carstvu, 1528. u Senj kapetanu Petru Kružiću, 1530. i 1532. Karlu V radi obrane različitih dubrovačkih interesa i obnove trgovačkih povlastica te 1541. papi Pavlu III u Rim, gdje je isposlovao odvajanje Stonske od Korčulanske biskupije, koja je bila na mletačkom području. Primivši 2. XII 1541. na upravu Stonsku biskupiju, C. se pobrinuo za njezino uređenje. Na njegov je zahtjev dubrovačka vlada dala u Stonu izgraditi novu prvostolnu crkvu i povećala prilog za uzdržavanje biskupa; za uzvrat, C. je 1549. od pape Pavla III isposlovao pravo da Senat imenuje stonske biskupe. God. 1550. odobrio je družbu pobožnih žena na brdu Svetog Mihajla u Stonu davši joj pravila svog Reda (družba se održala do danas). Od 1545. u Dubrovniku je zamjenjivao nadbiskupa Gian Angela Medicija (poslije papa Pio IV). Iscrpljen mnogim dužnostima, odrekao se uprave nad Stonskom biskupijom. Umro je na povratku u Dubrovnik iz obližnjega benediktinskog samostana Sv. Jakova u Višnjici i bio pokopan u prvostolnici. — Čini se da C. nije ništa napisao, premda je (prema njegovu suvremeniku Ambrozu Ranjini) izvrsno poznavao filozofiju, teologiju i kanonsko pravo. Talijanski filozof i teolog, kardinal Tommaso de Vio Caietano, s kojim je bio u prijateljskim vezama, posvetio mu je svoje djelo De emptione rerum raptarum in bello iniusto (Lyon 1541).

LIT.: S. Razzi: Istoria de gli huomini illustri... del sacro ordine de gli Predicatori. Lucca 1596, 99. — G. M. Pio: Delle vite de gli huomini illustri di S. Domenico, 2. Pavia 1613, 166. — V. M. Fontana: Sacrum Theatrum dominicanum. Romae 1666, 234. — D. Farlati i G. Coleti: Illricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 350–353. — I. Đurđević: Biografska dela, Beograd 1935, 111. — B. Pandžić: De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi. Romae 1959. — S. Krasić: Congregatio Ragasina Ordinis Praedicatorum (1487–1550). Romae 1972. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4. Zagreb 1980.
 
Stjepan Krasić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CRIJEVIĆ, Toma. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 11.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/crijevic-toma>.