CRNOTA

CRNOTA, plemićka obitelj na Rabu od srednjeg vijeka do novijeg vremena. Obiteljsko ime zabilježeno je u oblicima de Carnotis, Cernota, Cernotis, Cernotta, Chernota, Cirnota, Crinota. Nema pouzdanih podataka o njihovu podrijetlu. Zbog istovjetnoga grba, neki ih pisci (C. G. F. Heyer) povezuju s trogirskim Andreisima. J. Baraković pjeva o njihovu hrvatskom podrijetlu i naziva ih Črnotama (u spjevu Draga, rapska pastirica), a J. Kavanjin Carnotama (u spjevu Bogatstvo i uboštvo). U dokumentu iz 1320. navedeni su rapski plemići Cerne Nicole de Cernotca i Domaldus Nicole de Cernota; ovaj drugi bio je iste godine i jedan od izbornika (elector) pri biranju rapskog kneza, a istu dužnost obavljao je 1346. Colanus Domaldi de Cernota; to je vjerojatno isti Kolan, koji se 1334. spominje kao »portolanus« u Rabu. Među »consiliariorum comuni Arbe« 1372. bila su četiri člana obitelji C. Jedan od njih, Nikola, bio je 1374. među poslanicima rapske općine kralju Ludoviku I (potvrda rapskih prava i privilegija), a 1378. spomenut je, vjerojatno isti Nikola, među predstavnicima Raba u ispravi o predaji otoka Mletačkoj Republici. Od XIV do XVI st. poteklo je iz obitelji više biskupa: tako je Matej bio biskup osorski (1347–57) i šibenski (1357–88), Antun ninski (1387), a Marin rapski (1414–23), trogirski (1423) i tršćanski (1424–41) te 1414. splitski kanonik. Franjevac Andrija, rapski biskup (1584–88), bio je 1575–83. generalni definitor Reda, kustod Dalmacije, naslovni skradinski i pomoćni rapski biskup i dr. Rapskoj katedrali – crkvi Sv. Marije Velike – darovao je relikvijar, zlatni križ, koji je dobio na dar od napuljskog kralja Roberta. Rapski arhiprezbiter Martin (umro 1510) bio je od 1469. titularni opat nekadašnjega benediktinskog samostana Sv. Nikole u Otočcu u Lici; njegova nadgrobna ploča nalazi se u rapskoj samostanskoj crkvi Sv. Andrije. U XV st. bili su poslanici rapske općine u Veneciji Bartholus de Cernetis (1419) i Franjo, sin Bartula (1451). Kad je 1489. umro u Rabu sin hercega Stjepana (Stjepana Vukčića Kosače) Vlatko Hercegović, navodi se da je u Rabu bio gost obitelji C. U XV i XVI st. obitelj se spominje i u vezi s djelovanjem više umjetnika. Tako je Kolan 1451. sklopio ugovore s klesarom Antunom iz Rovinja, zvanim »hromi«, te klesarom i drvodjelcem Jurjem Dimitrovom Zadraninom, za izradbu gotičkih prozora i drugih dijelova u svojoj palači, a 1453. s Andrijom Alešijem za gradnju bočne kapele u rapskoj crkvi Sv. Ivana Evanđelista (sada u ruševinama) i izradbu nadgrobne ploče s Kolanovim grbom (kapela i ploča dovršene 1454; ostaci kapele – dijelovi kamenih ukrasa i grb te posvetni natpis u Muzeju i crkvi Sv. Justine u Rabu; nadgrobna ploča na grobu obitelji Spalatin na groblju u Kormčaru u Rabu). Jedan od nadstojnika rapske crkve Sv. Marije Velike Jerolim bio je 1514. među naručiteljima skulpture (Pieta) za nišu iznad ulaznih vrata te crkve (i sada ondje) u kipara Petra Trogiranina (Petra Radina), koji je oženivši se Anicom, kćeri rapskog plemića Crnote Crnote, stekao i posjed na Rabu. Na korskim klupama u istoj crkvi urezan je grb Crnotâ i godina 1445. Potkraj XV i u XVI st. djelovao je u Veneciji jedan slikar iz te obitelji → STJEPAN. U Veneciji je sastavio 1590. oporuku doktor prava Benedetto Cernotto, sin Nikolin. U tom gradu djelovao je i kanonik Sv. Salvatora u Veneciji R. D. Leonardo Cernoti (prema Marini Repetto Contaldo, član rapske obitelji C.), prevodilac s latinskog na talijanski G. A. Maginijeva izdanja Ptolomejeva geografskog djela (Geografia cioe descrittione universale della terra, 1–2. Venecija 1597–1598, Padova 1620–1621²). U prvoj pol. XVI st. isticao se kao ratnik Jerolim, kojemu je car Maksimilijan 1505. podijelio naslov palatinskog grofa. Kada su Mlečani za ratovanja s carem Maksimilijanom 1508. osvojili Rijeku i Trsat, predali su Jerolimu upravu Trsatom. Kao zapovjednik rapske galije spominje se 1512. pri obrani Kotora od napada skadarskog sandžaka (V. Brusić). Svetištu u Loretu darovao je škropionicu sa svojim grbom i natpisom u kojem je nazvan »Eques Arben«. U istom razdoblju (oko 1504–1508) bavio se Frano pomorskom trgovinom, izvozeći drvo iz Senja u Dubrovnik (tu je unajmljivao i pomorce) i na Siciliju, odakle je u Senj dovozio pšenicu i vino. Od XVI do XVIII st. bilo je u Rabu više notara iz te obitelji. Tako je Ivan Antun, sin Jerolimov, prepisao 1597. iz starijeg rukopisa tekst rapskog statuta (taj prijepis koristili su U. Inchiostri i I. A. Galzigna za izdanje Gli statuti di Arbe, Trst 1901). U Historijskom arhivu u Zadru pohranjeni su spisi drugih notara iz te obitelji: Gabrijela (1551–79), Jurja (1696–1715), Antuna (1717–35) i Šimuna (1731–56). Šimun je bio sin bilježnika Jurja; svoje spise pečatio je pečatom s grbovima obitelji C. i Bizza (obitelj majke) i inicijalima S(imon) C(ernotta) B(izza). Nakon XVIII st. nema istaknutijih članova obitelji; prvih godina XX st. spominje se kao publicist potomak negdašnjih rapskih plemića Ciprijan Crnota. — U gradu Rabu nalazi se palača obitelji (sada Marokini-Bakota) s portalom ukrašenim obiteljskim grbom (izradba portala pripisuje se Andriji Alešiju).