ČUČIĆ, Simeon

ČUČIĆ, Simeon (Csucsich; Čučić-Vučinić, Šimun), filozofski pisac (Pećno kraj Jastrebarskog, 14. II. 1784 — Zagreb, 27. I. 1828). U Zagrebu pohađao osnovnu školu i gimnaziju (1797–1801) te studirao filozofiju (1802–03) i teologiju (1803–06) na Kr. akademiji znanosti. God. 1806. postigao je doktorat filozofije u Pešti i vratio se u Zagreb. Tu je na Akademiji bio suplent grčkog jezika (1807) i filozofije (1808–09), potom profesor filozofije (1810–28), a predavao je i povijest (1811–13), fiziku i matematiku. Kao svećenik križevačke grkokatoličke crkve bio je u Zagrebu prefekt Grkokatoličkog sjemeništa (1812–21), župnik te predsjednik Duhovnog stola. — Glavno mu je djelo udžbenik iz filozofije Philosophia critice elaborata, u kojem u 10 svezaka obrađuje deset filozofijskih disciplina, a u uvodu kratku povijest filozofije. Povijest filozofijskih problema nastoji izložiti što nepristranije, po principu da je istina »uvijek negdje u sredini«. U novijoj filozofiji traži sredinu između dogmatske i Kantove filozofije. Č. se među prvim filozofima u nas osvrnuo na Kantovu filozofiju, ali je bio vrlo umjeren u prihvaćanju njegovih teza; sklon očuvanju tradicionalnih definicija u filozofiji, ostao je u okvirima skolastičke filozofije. Svoju Kritički obrađenu filozofiju namijenio je prvenstveno poučavanju mladeži u svim filozofijskim granama. Između 1809. i 1827. napisao je oko 20 tezarija iz filozofijskih disciplina (nalaze se u NSB u Zagrebu). Č. je objavio i priručnik iz matematike. Pisao je prigodne pjesme na latinskom; sačuvane su dvije pohvalnice posvećene istaknutim Križevčanima Konstantinu Staniću (1815) te Franji i Ljudevitu Bedekoviću Komorskom (1825). U pretpreporodnom razdoblju u Hrvatskoj pridonosio je buđenju hrvatske nacionalne samosvijesti; pisao je hrvatske pjesme (spominje ih T. Mikloušić), a u ispitnim tezama iz povijesti (1811) izložio je veoma mnogo građe iz hrvatske povijesti. Njegova rukopisna ostavština čuva se u arhivu Križevačke biskupije.