CUDAR (Czudar, Zudar, Zudor, Zwdor, Sudar), plemićka obitelj s posjedima u Zemplinskoj, Šaroškoj i Boršodskoj, a potom u Zagrebačkoj i Požeškoj županiji. Javljaju se u mnogim dokumentima kao dvorjanici kralja Ludovika I Anžuvinca. Svjedoci su prilikom izdavanja ili potvrđivanja kraljevih darovnica, sudskih presuda i drugih dokumenata. God. 1360, kralj Ludovik; podjeljuje darovnicom imanje u Zagrebačkoj županiji Šimunu Cudoru i njegovoj braći Petru, Stjepanu, Mihajlu, Đuri, Ivanu i Mirku. God. 1362. ista se braća spominju kao sinovi Dominica de Bulch (Dominicus de Bulch, nadimak po imanju Buč, Bulch, Bölch u Požeškoj županiji) u ispravi bana Leustahija, koji im potvrđuje pravo na posjede što ih je obitelj C. dobila od zagrebačkog Kaptola još 1287. Među spomenutim Cudorima istaknuo se Petar, ban cijele Slavonije – totius regni Slavoniae banus (1360–80), ranije kraljev vinotoča (1360). Uživao je povjerenje Ludovika i njegovih nasljednika, pa je uz zagrebačke biskupe Stjepana i Pavla, bosanskog biskupa Petra, banove Nikolu Szechyja, Ivana od Husa, Stjepana Lackovića i Mirka Bubeka, bio stalni kraljevski opunomoćenik u raznim pregovorima s Mletačkom Republikom, Papinskom stolicom, Poljskom i drugim evropskim državama. V. Klaić ističe da je, kao izvrstan diplomat, zaslužan za pribavljanje poljske krune Ludoviku te da je bio prisutan pri krunidbi Ludovika za kralja Poljske. God. 1374. papa Grgur XI šalje po zagrebačkom biskupu Stjepanu i slavonskom banu Petru Cudaru (»banus de Olnod« – pridjevak, koji je prvi nosio Petar) Ludoviku pismo u kojem podsjeća na obećanu pomoć za križarsku vojnu. Poslije, kad je završio banovanje, spominje se kao »banus, regni Rusciae Waywoda« (V. Klaić). I Petrov brat Đuro bio je kraljev vinotoča (1378–81), brat Mirko poglavar samostana u Kaloču (oko 1370), istodobno brat Ivan čuvar (custos) samostana u Stolnom Biogradu, brat Stjepan bio je kraljev vratar, a njegov sin Benedikt (Nicolaus Benedictus de Venetiis) opat samostana Sv. Marije u Canetu kod Pule i sabirač papine desetine u Dalmaciji te se u toj funkciji spominje 1387. u Zadru u dokumentu samostana Sv. Krševana. Iste godine kralj Žigmund daruje obitelji C. oba grada Hrastovice kod Petrinje. Posljednji izdanak ove obitelji, Jakov, spominje se na imanjima oko Požege 1470.
LIT.: F. Rački: Pokret na slavenskom jugu koncem XIV i početkom XV stoljeća. Rad JAZU, 1868, 2, str. 96, 97, 99. — R. Lopašić: Karlovac. Zagreb 1879, 232–233. — I. Bojničić: Der Adel von Croatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 213. — V. Klaić: Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I (1301–1382). Rad JAZU, 1900, 142, str. 204–211. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 13–17. Zagreb 1915–1981. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 2. Zagreb 1972², 177, 184.
Ante Laušić i Anđelka Stipčević-Despotović (1989)
