ČUIĆ, Stjepan

traži dalje ...

ČUIĆ, Stjepan, pripovjedač (Bukovica kraj Tomislavgrada, 1. IV. 1945). Maturirao u Osijeku 1966, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao jugoslavenske jezike i književnosti te ruski. Od 1975. lektor »Vjesnikovih« izdanja te 1979–90. lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (SR Njemačka). Bio glavni urednik tjednika Tlo (1970–71). Od 1961. objavljuje pripovijesti u Modroj lasti, Reviji, Poletu, Republici, Forumu, Dometima, Životu i dr. Objelodanio je više knjiga pripovijedaka, tematski vezanih najčešće uza zavičaj. U njima je problematizirao neka iskustva naše novije povijesti, odnos pojedinca i vlasti te otuđenja od društvenog i ljudskog okružja. Napose je zaokupljen analizom mehanizma vlasti u totalitarnom društvu. Uz pomoć tzv. paraboličnog realizma i s elementima gogoljevske groteske Č. istražuje zbilju kojom vladaju iracionalne sile. Roman Orden moderna je društvena satira. U njemu se dojam ironijskog pojačava narušavanjem konvencija epskog pripovijedanja. Kazališna predstava Ordena izvedena je u Zagrebu 1990. Njemački prijevod romana izišao je kao posebno izdanje časopisa The Bridge (Zagreb—Bamberg 1991). Ironiju, grotesku, fantastiku i mitsku simboliku u novijim je knjigama potisnuo poradi realiteta i jetka humora. Omladini je posvetio pustolovni roman Tajnoviti ponor. Zastupljen je u antologiji Sodobna hrvaška noveleta (Maribor 1974) i Antologiji hrvatske fantastične proze i slikarstva (Zagreb 1975). Za knjigu Staljinova slika i druge priče dobio je Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a (1971) i Nagradu lista Mladost (1972), za kratku priču Gulinova priča Nagradu Večernjeg lista (1975), a za pripovijest Sreća Nagradu »Zijo Dizdarević« (1979).

DJELA: Iza bregova. Osijek 1965. — Staljinova slika i druge priče. Zagreb 1971, 1975², 1993³. — Tridesetogodišnje priče. Zagreb 1979. — Dnevnik po novome kalendaru. Zagreb 1980. — Orden. Zagreb 1981. — Tajnoviti ponor. Zagreb 1981. — Pripovijetke. Sarajevo 1985. — Otok. Grafička mapa (suautor V. Nevjestić). Paris 1989. — Abeceda licemjerja. Zagreb 1993.
 
LIT.: G. Gračan: Staljinova slika. Telegram, 1(1971) 3, str. 5. — M. Ivkošić: Vjera u jedan jezični izraz. Vjesnik, 32(1971) 8862, str. 8. — B. Žigo: Pripovijedalaštvo preokreta. Mladost, 1971, 760, str. 24. — J. Laušić: Uistinu pisac od obećanja. Republika, 28(1972) 1, str. 116–119. — P. Protić: Priče o sili i nesporazumu. Savremenik, 18(1972) 7, str. 81–83. — D. Sladojević: Struktura »Staljinove slike i drugih priča« Stjepana Čuića (pogovor u: Staljinova slika i druge priče. Zagreb 1975², 123–130). — V. Visković: O ustrojstvu Čuićevih proza i potencijalnim otčitavanjima. Pitanja, 8(1976) 3/4, str. 122–124. — A. Matić: Kronika vremena. Republika, 36(1980) 4, str. 398–399. — S. Mijović Kočan: Angažirano i snažno. Ibid., 7/8, str. 789–791. — B. Petrač: Poglavlje o Čuiću. Ibid., 37(1981) 11, str. 950–962. — Z. Zima: Nejasna igra sa sudbinom. Vjesnik, 41(1981) 31. V. — I. Mandić: Stjepan Čuić, Orden. Republika, 38(1982) 5, str. 113–114. — Z. D. Čukić: Stjepan Čuić, Orden. Revija, 23(1983) 3, str. 89–91. — V. Visković: Roman o vlasti (u: Mlada proza. Zagreb 1983, 50–58). — N. Agić: Čudo u svijetu (predgovor u: Pripovijetke. Sarajevo 1985, 133–145). — J. Ivaštinović: Stvarna i nestvarna stvarnost. Marulić, 19(1986) 2, str. 196–200. — D. Vrgoč: Čovjek u zamkama političke dogme. Vjesnik, 51(1990) 30. X, str. 9.
 
Dubravko Horvatić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ČUIĆ, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/cuic-stjepan>.