ČULAR, Zlatko

ČULAR, Zlatko, kipar (Dubrovnik, 27. IX. 1935). Školu za primijenjenu umjetnost završio u Splitu 1952, Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1957, postdiplomski studij 1959 (A. Augustinčić). Potom je do 1963. suradnik Augustinčićeve majstorske radionice. Zaokupljen je temama ljudske patnje, smrti i prolaznosti, često se nadahnjuje motivima iz Jame I. G. Kovačića. Radi u bronci, gipsu i terakoti, naglašujući posebnost materijala i snagu ekspresivno oblikovane mase (Jama, 1960; Leš koji se smije, 1962; Igmansko jutro, 1971; Ekshumacija, 1975; Talac, 1978). Od njegovih spomenika izvedeni su spomen-kosturnica XXI. srpske divizije na tromeđi općinâ Pakraca, Pakračke Poljane i Novske (1962), spomen-biste Slavka Rodića i Marije Bursać u Drvaru (1962), Đure Salaja u Ivanić-Gradu (1972), Nine Marakovića u Zagrebu (1974), Franje Kluza i Dragutina Langa u Banjoj Luci (1981) te spomenik NOB-a u Goričanu (1986). Dobio je otkupnu nagradu za spomenik na Trgu revolucije u Ljubljani (1962) i treću nagradu za spomenik u zagrebačkoj Dotrščini (1978). Posebno mjesto u njegovu opusu imaju radovi sakralna značaja: raspelo i tabernakul u crkvi Sv. Obitelji (1961) i kip Sv. Franje u središnjoj grobnici franjevaca na Mirogoju u Zagrebu (1965) te reljefi na pročelju crkve u Otoku kraj Vinkovaca (1981). Bavi se također slikarstvom (niz ulja Žena – akt – intima, 1986). Samostalno je izlagao u Opatiji (1973) Splitu i Dugom Selu (1975), Rijeci (1976), Nürtingenu, SR Njemačka (1977), Zagrebu (1977, 1979, 1982, 1984, 1986, 1990), Beogradu i Karlovcu (1978), Parizu (1982, 1986), Velikoj Gorici (1982). Sudjeluje od 1960. na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (nagrade na II. bijenalu mladih u Rijeci 1962. i na izložbi NOB u djelima likovnih umjetnika u Beogradu 1971).