ČUPOR, Demetrije

traži dalje ...

ČUPOR, Demetrije (Chupor de Monoszlo, Chwpor, Csupor; Dimitrije), biskup kninski, zagrebački i đurski (? — Győr, 1468). Sin bana Pavla. Kao đakon postaje 1431. zagrebački kanonik lektor, noseći također naslov kanonika Kaptola u Albi Iuliji (Rumunjska). Kninskim biskupom imenovao ga je 1438. papa Eugen IV. te je, kao jedini od prelata, sudjelovao 7. III. 1439. na saboru u Križevcima. Kralj Vladislav I. proglasio ga je 1440. zagrebačkim biskupom na temelju patronatskog prava ugarskih kraljeva. Crkvene vlasti opirale su se priznati to pravo ugarskim kraljevima, pa je papa Eugen IV. iskoristio političku nestabilnost u Hrvatskoj i Ugarskoj te iste godine za zagrebačkog biskupa postavio Benedikta de Zolio, štićenika Vladislavovih protivnika Elizabete, udovice kralja Alberta, i grofova Celjskih. Kad je ojačao ugled ugarskoga gubernatora Jánosa Hunyadija, popustio je Eugen IV. Čuporu i njegovim zaštitnicima Hunyadiju i Ivanu Vitezu od Sredne, biskupu i protonotaru. Premjestio je 13. II. 1447. Čupora na zagrebačku biskupsku stolicu, a Benedikta na kninsku. Ipak Č. nije preuzeo Zagrebačku biskupiju jer je protiv njega istupio zagrebački Kaptol, optuživši ga da je sebi u prilog krivotvorio kaptolske isprave. Zbog toga Č. ni nakon Benediktove smrti (1453) nije uspio uzeti u posjed Zagrebačku biskupiju, pa je papa Nikola V. pod utjecajem grofova Celjskih za zagrebačkog biskupa postavio 1454. Tomu Debrenthea (de Branche). Na Čuporove tužbe crkvene su vlasti 1456/57. oduzele Tomi upravu biskupijom, ali ni to nije pomoglo da Č. zaposjedne biskupiju. Tek nakon smrti Ulrika II. Celjskog (1456) i jačanja vlasti kralja Matije Korvina, premjestio je papa Pio II. biskupa Tomu u Nitru. Č., koji je međutim bio rehabilitiran, ponovno je 14. VI. 1465. imenovan biskupom u Zagrebu. Zagrebački se Kaptol odupro, prosvjedujući u pape i kralja protiv Čupora i njegove braće zbog nepravda i šteta koje su nanijeli Zagrebačkoj biskupiji i Kaptolu. Vidjevši da neće moći preuzeti Zagrebačku biskupiju, Č. je još iste godine prešao u Győr za biskupa. Premještaj, što ga je odobrio Matija Korvin, potvrdio je i papa Pavao II (16. IV. 1466).

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, str. 295; 5, 1775, str. 473–478. — I. Krst. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 2. Zagreb 1894. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Arhivu HAZU, str. 169–170). — P. Lukcsics: Századi pápák oklevelei, 2. Budapest 1938, 46, 77, 164, 165, 172, 176, 181. — A. Dabinović: Hrvatska državna i pravna povijest. Zagreb 1940. — J. Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. Kulturno-poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 40–41. — N. Klaić: Povijest Zagreba, 1. Zagreb 1982, 147–148.
 
Franjo Emanuel Hoško (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ČUPOR, Demetrije. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/cupor-demetrije>.