CVEČIĆ, Juraj

CVEČIĆ, Juraj (Cuetschisch, Cvetić, Gjuro, Zwetzitsch), prevodilac i redaktor hrvatskih protestantskih knjiga (Pazin, oko 1520 — kod Ljubljane, 1585). Potaknut od M. Vlačića Ilirika upisuje na Sveučilištu u Wittenbergu studij teologije i tamo se u travnju 1552. u dokumentima vodi kao »Ilir«. Po završenom studiju svećenik je u Istri, pristaje uz protestantizam te po uputama Ivana Lamelle traži suradnike za hrvatsku tiskaru u Urachu. Ženi se, a biskup ga 1561. otpušta iz službe. C. odlazi u Metliku Grguru Vlahoviću i djeluje kao propovjednik. Uskoro s Ivanom Fabijanićem dolazi u Ljubljanu na poziv Matije Klombnera, koji ga sa senjskim kapetanom Franjom Barbom nagovori da počne na hrvatski jezik prevoditi Augsburšku konfesiju i Sprangenbergerovu Postillu. Klombner 12. XII 1561. piše barunu Ivanu Ungnadu da C. dobro zna jezik, da se razumije u slaganje, ali da ne zna ćirilicu, pa C. na barunov poziv u prosincu 1561. dolazi u Urach i preko mjesec dana radi u tiskari. Primož Trubar bio je protiv njegove prisutnosti u Urachu pa C. nakratko odlazi iz tiskare, ali ga Ungnad 10. VII 1562. poziva u Urach, kamo s Jurjem Juričićem ponovno dolazi 31. VIII 1562. Nakon tri mjeseca napušta Urach i sa Stjepanom Konzulom Istraninom polazi u Kranjsku i Istru da bi pregledao Konzulov rad, našao prevodioce za hrvatsku tiskaru i povjerioce za raspačavanje protestantskih knjiga na hrvatskome jeziku (tada je, vjerojatno, bio i u Zagrebu), posebno da bi dobavio hrvatsku Bibliju od franjevaca sa Cresa. O zadaći da donese sud o valjanosti i čistoći hrvatskog prijevoda knjiga izvješćuje Ungnada po dolasku u Ljubljanu 10. I 1563. Napominje da su hrvatske knjige u mletačkim zemljama posvuda zabranjene te da će svećenici, koji su obećali pomoć pri prevođenju, ostati nekoliko tjedana, a najviše dva mjeseca u Ljubljani. Moli Ungnada da utječe na biskupe Poreča (P. Gritti) i Pičnja (F. M. Vaccano) kako ne bi pravili zapreke širenju hrvatske knjige. Naglašava da je išao na Cres, ali nije uspio dobiti Bibliju niti rukopis prijevoda Knjige kraljeva, koji je Hanibal de Comitibus bio pribavio Trubaru. Poslije ponovo dolazi na Cres noseći sa sobom Juričićev prijevod prvih 30 poglavlja Mojsijeva Petoknjižja i želi ga usporediti s prijevodom kod franjevaca na Cresu, ali ne uspijeva. Više se nije vraćao u Urach, nego je radio na prijevodima u Istri. Dana 23. III 1563. putuje u Wolfsburg i nosi prijevode poslanica Efežanima, Filipljanima, Kološanima, Solunjanima, Titu, Timoteju i Filemonu, a 8. lipnja Klombner izvješćuje Ungnada da je C. preveo i poslanice sv. Petra, sv. Jakova, Hebrejima te Apokalipsu. Ujedno mu i šalje te posljednje prevedene dijelove Novoga zavjeta. C. je na službi vjerojatno u Ljubljani, i dalje radi za tiskaru u Urachu, ali tamo ne odlazi unatoč Klombnerovim hvalama i preporukama. Vraća se u Istru, ali nije ostvario planirano prevođenje još nekih knjiga Sv. pisma. U vrijeme prestanka rada hrvatske tiskare u Urachu C. je, 1565, u Padovi na Sveučilištu u popisu jurista njemačke narodnosti. God. 1575. propovjednik je u Senožečama kod Sežane. God. 1580. potpisao je vjerski konkordat, a 1581, na preporuku Kranjskih staleža, postaje dvorski propovjednik kod Baltazara Batthyánya u Poljani (Pölland). Iste je godine protestantski propovjednik u Idriji. Dokle je tamo ostao, kada i gdje je umro, nema podataka. Pokopan je u Ljubljani. — C. je veoma dinamičan kulturni djelatnik svoga doba. Uz hrvatski i slovenski jezik dobro je poznavao njemački, latinski i talijanski te ponešto grčki i hebrejski. Sigurno je da je neke dijelove Biblije preveo na hrvatski jezik, ali, kako je uvijek bio u podređenoj ulozi prema Konzulu i drugima oko tiskare u Urachu, njegovo se ime ne nalazi na hrvatskim protestantskim izdanjima. U arhivu Slavische Bücherdrucka u Tübingenu sačuvani su gotovo svi izvještaji, računi i troškovnici Hrvatske tiskare u Urachu, koji s kulturno-povijesnog gledišta osvjetljuju rad Cvečića i drugih pregalaca s početaka djelatnosti na tiskanoj hrvatskoj knjizi.