CVETIŠIĆ, Klotilda

CVETIŠIĆ, Klotilda udana Kreneis, pedagog (Zagreb, 4. V 1853 — Osijek, ?, 1947). Osnovnu naobrazbu stekla je u Zagrebu, gdje je završila i Učiteljsku školu (1872). Školovanje je nastavila na Pädagogische Hochschule u Beču (1873–76) i stekla zvanje učiteljice jezikoslovlja i povijesti u građanskim školama. God. 1876–80. predavala je na Višoj djevojačkoj školi u Zagrebu, a 1880–84. bila je ravnateljica netom osnovane I državne ženske gimnazije u Sofiji; ta četverorazredna škola dobila je za njene uprave (1882) i peti, pedagoški razred za obrazovanje učiteljica osnovnih škola (sjećanja na put u Bugarsku objavila je u Jutarnjem listu, 1936, 8696). God. 1885. imenovana je učiteljicom u Višoj djevojačkoj školi u Osijeku, a 1887. ravnateljicom iste škole, koju je 1890. Reorganizirala koristeći iskustva drugih evropskih zemalja (studijsko putovanje 1890. u Češku i Njemačku). Početkom 1892. uključila se u raspravu o osnivanju ženskog liceja u Zagrebu s prijedlogom da se izjednači obrazovanje ženske i muške omladine (Agramer Zeitung, 1892, 29). Iste godine povjerena joj je uprava reogranizirane Kr. zemaljske ženske stručne škole u Zagrebu (otvorena 14. IX 1892), u kojoj je od 1894. ravnateljica. Jedna od zadaća te škole bila je obrazovanje djevojaka za samostalno privređivanje (obuka u šivanju, ručnim radovima i dr.). Ručni radovi njenih učenica bili su izloženi na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (1896) i Svjetskoj izložbi u Parizu (1900). Od 1909. nadzornica je svih ženskih stručnih škola i nastave ručnog rada i kućanstva u ostalim ženskim školama u Hrvatskoj i Slavoniji, a od 1913. profesorica njemačkog jezika u Muškoj učiteljskoj školi u Osijeku. Umirovljena je 1915. O svojim nazorima o obrazovanju pisala je u publikacijama Godišnji izvještaj Više djevojačke škole i obćih dječačkih i djevojačkih učiona u Osijeku (1885–86), Škola (1900, 1911), Agramer Zeitung (1892–93), Narodne novine (1893, 1900, 1911). Zanimala se za pučku umjetnost, skupljala je narodne nošnje i uzorke veza i tkanja i nastojala da se u obuci iz ručnog rada u školama koriste motivi narodne umjetnosti. U Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu (otvoren 1901), u kojem je bila kustos (do 1913), uredila je zbirku narodnih rukotvorina (od 1921. ta je zbirka u Etnografskom muzeju u Zagrebu). Nastojala je oko organiziranja kućne radinosti, posebno u seoskoj sredini. O tome je pisala u časopisima Vienac (1902) i Domaće ognjište (1905) te novinama Agramer Zeitung (1906) i Narodne novine (1906–07). God. 1902. sudjelovala je u pokušaju osnivanja staleškog društva Zajednice učiteljica. Bila je članica više društava, uz ostalo i Odbora zagrebačkih gospođa za podizanje Strossmayerova spomenika u Zagrebu (1907–26) a sudjelovala je i u izdavanju kalendara Strossmayer od 1907.