CVIIĆ, Zvonimir, pedagog (Slavonski Brod, 29. XII 1923 — Rijeka, 4. IV 1984). Osnovnu i srednju školu završia je u Virovitici. God. 1943. našao se na otoku Hvaru, gdje se uključio u rad NOO. Odatle je upućen sa zbjegom preko Italije u El Shatt u Egiptu. Tamo radi kao tumač u izbjegličkim logorima, bolnici i Centralnom odboru zbjega. Od napora i loših uvjeta života obolijeva i gotovo potpuno gubi vid. Nakon rata završava studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1953), gdje je i doktorirao (1976) disertacijom Didaktički aspekti motivacije učenika. Pedagošku djelatnost započeo je u Zavodu za odgoj slijepe djece u Zagrebu (1948–54), potom radi u Odgojnom zavodu za mušku omladinu u Malom Lošinju (1954–56) i kao upravitelj Studentskog doma i centra u Rijeci (1956–60); istodobno radi i u Prihvatilištu za djecu i omladinu u Rijeci. Zalaže se za osnivanje specifičnih (»porodičnih«) domova za maloljetnike. Na Pedagoškoj akademiji u Rijeci predaje od 1960. didaktiku i metodiku razredne nastave i predškolskog odgoja, a neko je vrijeme (1970–72) i njezin upravitelj. Od 1978. izvanredni je, a zatim i redoviti profesor na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a potkraj života predstojnik Zavoda za pedagogiju. — U svom stručno-znanstvenom radu bavio se tiflopedagogijom, predškolskim odgojem, pedagogijom slobodnog vremena, pitanjima didaktike i metodike, organizacijom nastave i studija, profesionalnom orijentacijom i dr. Zaslužan je za osnivanje studija razredne nastave i predškolskog odgoja. Jedan je od prvih pristaša primjene statističkih metoda u pedagogiji, što je znatno unaprijedilo metodologiju pedagoških istraživanja. S toga područja napisao je skripta s F. Starčevićem, namijenjena Visokoj industrijsko-pedagoškoj školi u Rijeci. Zapažene znanstvene rezultate postigao je baveći se problemom motivacije učenika, o čemu govori i njegovo djelo Motivacija učenika u samoupravnoj školi. Jedan je od pionira jugoslavenske pedagogije na područjima pedagogije slobodnog vremena i domaće pedagogije (pedagoške metode u domovima za učenike i onima za djecu ometenu u razvoju te delinkventnu djecu i omladinu). O tim temama objavio je uz više knjiga i mnoge priloge u periodičnim publikacijama, među kojima su i Pedagoški rad (1964–66, 1968–69, 1979), Pedagogija (1965, 1974, 1982), Univerzitet danas (1966, 1968, 1979), Pogledi i iskustva u reformi školstva (1968–69), Dometi (1969), Scuola nostra (1969), Socijalna misao (1969), Zbornik Pedagoške akademije u Rijeci (1970), Zbornik radova Pedagoške akademije u Rijeci (1978), Putovi i dostignuća u nastavi i vaspitanju (1979), Zbornik radova Pedagoškog fakulteta u Rijeci (1979, 1982). Dva priloga s područja primjene televizije u nastavi objavio je u skupnom djelu RTV-pedagogija (Zagreb 1970; prijevod na slovački, Bratislava 1973). Rezultate eksperimentalnog ispitivanja kompjutora kao nastavnog stroja (u suradnji sa C. Jardasom) objavio je u skupnom djelu Kibernetička istraživanja u suvremenom odgoju i obrazovanju (Zagreb 1978). Za svoj pedagoški rad nagrađen je Ordenom rada sa zlatnirn vijencem (1972) i godišnjom republičkom Nagradom »Ivan Filipović« (1973).
DJELA: Slijepi NR Hrvatske u školi i na radu. Zagreb 1954. — Elementarna psihološka i pedagoška statistika (suautor F. Starčević). Rijeka 1963, 1965². — Ispitivanje stanja i zadataka odgoja i zaštite djece od 0. do 15. godine u općini Rijeka. Rijeka 1969. — Motivacija učenika u samoupravnoj školi. Rijeka 1980.
LIT.: K. Cek: Zvonimir Cviić – in memoriam. Zbornik Pedagoškog fakulteta u Rijeci, 6(1984) str. 249–250. — I. Lavrnja: Bibliografija radova Zvonimira Cviića. Ibid., str. 251–254.
Branko Pleše (1989)
