CVIJANOVIĆ, Joco, pjevač, tenor (Gornji Miholjac, 18. VIII 1888 — Zagreb, 1945). Završio učiteljsku školu u Pakracu. Polazio zbornu školu zagrebačkog kazališta koju je vodio dirigent A. Mitrović. God. 1909. angažiran je za člana opernog zbora, a 1910–11. stupio u operno pozorište Ž. Savića, koje je nastupalo po većim gradovima Srbije izvodeći pretežno operete. God. 1911–14. član je novosadske Opere. Nepoćudan austrijskim vlastima, konfiniran 1914–15, bez slobode kretanja, u rodnom mjestu. U zagrebačku Operu vraća se 1915. kao član opernog zbora, a 1918–29. nastupa kao solist. God. 1929. zatražio je mirovinu. Nastupio je preko tisuću puta i interpretirao stotinjak epizodnih uloga različna pjevačkog i glumačkog žanra, posebice Mehmeda Sokolovića (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinski), Nanda (E. D’Albert, U dolini), Cara Altouma (G. Puccini, Turandot), Beppa (R. Leoncavallo, Pagliacci), Spoletta (Puccini, Tosca), Boljarina (M. P. Musorgski, Boris Godunov) i dr. Nastupao na koncertima u gotovo svim gradovima Jugoslavije izvodeći pretežito narodne pjesme. Sudjelovao i na koncertima hrvatskih i srpskih kulturno-prosvjetnih društava. Vrlo aktivan u Udruženju glumaca, surađivao je i u reviji Gluma (1922).
LIT.: Znameniti i zaslužni Hrvati. Zagreb 1925, 52. — Joco Cvijanović odlazi s pozornice. Teater, 2(1929) 22, str. 8–11.
Višnja Manasteriotti(1989)
