CZINDERY (Cinderi), plemićka obitelj s pridjevkom de Nagy–Atád prema istoimenom posjedu u nekadašnjoj Somogyskoj županiji (danas Nagyatád u Mađarskoj). U XVII i XVIII st. isticala se u hrvatskom javnom životu. O njezinu podrijetlu nema pouzdanih podataka. Mađarski pisci (G. Csergheő, J. Csoma i dr.) drže njezine članove Mađarima. D. S. Karaman navodi, prema obiteljskoj tradiciji splitske obitelji Cindro, da su C. potomci jednoga njezina člana, koji je u XIII st. odselio u Pécs (Pečuh) u Ugarskoj. U hrvatskim izvorima zabilježeni su od druge pol. XVII st. God. 1671. spominje se prvi član obitelji Juraj, kapetan Legrada, u kojemu se 1672. spominje bivši Czinderyjev alodij i kuća. Jurjevo ime zabilježeno je i 1675. u spisima Hrvatskog sabora. God. 1695. jedan Juraj (umro 1739) izaslanik je Hrvatskog sabora banu Adamu Batthyányu u povodu pokušaja pripojenja hrvatskih prekokupskih krajeva Varaždinskom generalatu. God. 1701. gradski je sudac u Varaždinu; 1702. spominje se u vezi s posjedom Babinec (danas selo u varaždinskom kraju). Obitelj se u vezi s tim posjedom spominje i 1758, a oko 1739. ima kuriju u Ludbregu i kmetove u Slokovcu kod Ludbrega. Od 1704. bio je Juraj ubirač poreza (1704–06), zamjenik tajnika Hrvatske kraljevinske konferencije (1705), bilježnik Zagrebačke i Križevačke županije (1706–31) i čazmanskog Kaptola (1708). Istu dužnost obavljao je i u Varaždinskoj županiji, gdje je 1711–34. bio podžupan. God. 1715. član je odbora za preispitivanje zakonâ o sudovima u Hrvatskoj kako bi se osiguralo njihovo redovito održavanje. God. 1713/14. bio je namjesni, a 1725–33. redovni kraljevinski prabilježnik. U govoru u povodu ustoličenja bana Ivana Draškovića 1732, prvi je oslovio bana – poslije općeprihvaćenim – nazivom »prorex«. Od 1733. do kraja života bio je podban i ujedno veliki župan Zagrebačke i Križevačke županije. God. 1727. izabran je za prisjednika Banskog stola. Od 1708. godinama je zastupnik Hrvatskog sabora na zasjedanjima Ugarsko-hrvatskog sabora u Požunu (Bratislavi), a 1723. član poslanstva, koje je izvijestilo kralja Karla VI o prihvaćanju Pragmatičke sankcije na saborskom zasjedanju iste godine. U Varaždinu je kao osobito zaslužni član magistrata imenovan doživotnim počasnim gradskim bilježnikom. Njegov najstariji sin Ignjat Franjo (Franjo, Franjo Ignjat, Ignjat; spominje se 1724–58) bio je 1724–30. plemićki sudac Križevačke županije, a 1731–34. bilježnik Zagrebačke i Križevačke županije, naslijedivši u toj službi oca, kao i u službi podžupana Varaždinske županije (1734–52). God. 1735. imenovao je Hrvatski sabor Ignjata Franju kraljevinskim potprabilježnikom; tu službu obavljao je do 1743, kada je i ukinuta. Iste godine tražila je Ugarska komora od Hrvatskog sabora objašnjenje zbog njegova uklanjanja iz komisije za reinkorporaciju donje Slavonije poradi davanja prednosti osobnom probitku. Od 1744. spominje se kao ugarski kraljevski savjetnik. God. 1748/49. bio je s Franjom Guvićem zakupnik tridesetnice u Hrvatskoj; njihovi međusobni ugovori doveli su do parnice i opasnosti da budu proglašeni »nečasnima« (izbjegli pomirenjem). God. 1749. Tajnik je Hrvatske kraljevinske konferencije, 1750. opunomoćenik Ugarske komore u pregovorima s Hrvatskim saborom o povećanju tridesetnice, a 1751. poslanik Hrvatskog sabora na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora u Požunu. Sredinom XVIII st. imao je kuriju i kmetove u Velikom Otoku kod Ludbrega, posjede u Herešinu kod Koprivnice i Šemovcima kod Đurđevca. J. Bedeković Komorski navodi da su mu u pisanju njegova djela Natale solum pomogli, istražujući spise u arhivu Varaždinske županije (danas u Historijskom arhivu u Varaždinu), Ignjat Franjo i brat mu Ladislav (spominje se 1741–59) koji je u Varaždinu bio gradski bilježnik (1741–49), sudac i senator (1747/48) te varaždinski zastupnik u Hrvatskom saboru (1743, 1748). God. 1752. plemićki je podsudac Križevačke županije i odvjetnik siromašnih, a 1755–59. namjesni podžupan Varaždinske županije. Sudjelovao je 1756. u suđenju vođama moslavačke bune iz 1755. God. 1759. zahvalio se na službi nadzornika cesta, koju je obavljao od 1756. Njegov brat Juraj ml. (spominje se 1714–24) bio je 1724. plemićki sudac Varaždinske županije. Drugi brat Ivan (spominje se 1725–33) obavljao je tu službu u Varaždinskoj (1725) i Križevačkoj županiji (oko 1735). Treći brat Donat plemićki je sudac u Varaždinskoj županiji (oko 1745/46), a 1745. zastupnik grada Varaždina u Hrvatskom saboru. God. 1758. suvlasnik je dobra Špičkovina kod Zaboka. U vezi s tim posjedom spominje se iste godine i Jakov, možda njegov sin. U Varaždinu se kao posljednji član obitelji navodi odvjetnik Rok (oko 1766–78), vlasnik posjeda u Kapeli na velikobukovačkom vlastelinstvu. Obitelj sredinom XVIII st. ima i posjed u Koprivničkom Ivancu. Paulus Czinderi de Nagy Atád branio je 1786. teze na studiju u Regia Academia u Pečuhu. Tamo je rođen i László (1792–1860), podžupan Somogyske i veliki župan Vaske županije, posjednik i poljoprivredni pisac, autor djela Alaprajza a somogyvármegyi lötenyesztö tarságnak (Pešta 1836) i Mikep gazdagodhatunk ingeyen? (Požun 1844). I. Nagy svrstava ga u tu obitelj. — Podaci o obitelji (izumrla sredinom XIX st.) nalaze se u dokumentima varaždinskog magistrata u Historijskom arhivu u Varaždinu.
LIT.: Obitelj. — J. Bedeković Komorski: Natale solum magni ecclesiae doctoris Sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis occultatum, 1. Neostadii 1752, 230. — I. Nagy: Magyarország családai czimerekkel, 3. Pest 1858, 198. — D. S. Karaman: Cindro Nikola. Narod, 8(1891) 8. XII, str. 1. — G. Csergheö i J. Csoma: Der Adel von Ungarn. Supplementband. Nürnberg 1894, 36. — J. Janković: Pabirci po povjesti Županije varaždinske. Varaždin 1898, 40–41, 43, 45–47, 49, 137, 159. — A. Wissert: Bilješke o nekim varaždinskim kućama. Spomenica Varaždinskog muzeja 1925–1935. Varaždin 1935, 33, 41, 44. — F. Brdarić: Arhiđakonat komarnički (1334–1934). Časti i dobru zavičaja (zbornik). Zagreb 1937, 350. — B. A. Krčelić: Annuae ili historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1–8. Zagreb 1958–1971. — D. Feletar: Legrad. Čakovec 1971, 102. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — Isti: Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma. Ludbreg (zbornik). Ludbreg 1983, 93, 95, 97, 113. — Z. Herkov: O rukopisu: »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 43–45, 48, 51, 53, 56, 121, 138, 142, 151. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1. Zagreb 1985. — Juraj (umro 1739). — I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Zapisci barona Baltazara Patačića i grofa Adama Oršića od godine 1691. do 1814. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 10(1869) str. 228. — J. Haller: Legrad törtenete. Eszék 1912, 97. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1962². — M. Ilijanić: Prilog istraživanju historijsko-urbanističke dokumentacije Varaždina. Godišnjak Gradskog muzeja u Varaždinu, 4(1970) str. 64. — Z. Herkov: Organizacija uprave grada Varaždina i njezin djelokrug od 15. do 18. stoljeća. Varaždinski zbornik. Varaždin 1983, 223. — Ignjat Franjo. — R. Horvat: Povjest Međumurja. Varaždin 1907, 289. — Ladislav. — K. Filić: Varaždinski gradski suci (načelnici). Spomenica Varaždinskog muzeja 1925–1935. Varaždin 1935, 22. — Donat. — M. Androić: Povijest vatrogastva u Varaždinu 1220–1955. Varaždin 1955, 138, 140.
Tatjana Radauš (1989)
