DABRANICA

DABRANICA, plemićka obitelj u Dubrovniku u XII. i XIII. st. U dokumentima je zabilježena i u oblicima Dabranitia, Dabraniza, a hrvatski je lik bio Dobronica, Dobronjica (K. Jireček, T. Smičiklas). Lampro (Lampridius Dabranitie) bio je svjedok pri sklapanju ugovora od 3. II. 1190. između Dubrovčana i predstavnika omiškog plemena Kačićâ u Dubrovniku (o slobodnoj plovidbi dubrovačkih brodova Jadranom i onih iz Apulije koji uplovljavaju u dubrovačku luku i dr.). U dokumentu o sporu dubrovačkog nadbiskupa Bernarda s njegovim svećenstvom od 4. V. 1195. spominje se i dubrovački đakon Pasko (Pascalis Dabranize), a u dokumentima iz XIII. st. (1252–73) dubrovački klerik Barbij (Barbio, filius Theodori Dabranize), koji se navodi i kao »hereditarius« crkve Sv. Mihovila na Lokrumu i »abbas et hereditarius« crkve Sv. Fuske u dubrovačkom Gružu. Nakon XIII. st. obitelj se više ne spominje.