DABRO, Ante

DABRO, Ante, kipar (Čavoglave kraj Drniša, 13. I. 1938). Kao maleni pastir spontano izrađuje likove životinja u drvu i mekanu kamenu. God. 1953–58. polazi i završava Školu primijenjene umjetnosti u Splitu. Od 1958. do 1967. u Zagrebu radi kao pomoćnik i suradnik izvođač u atelijeru D. Džamonje, 1960–64. studira na Akademiji likovnih umjetnosti i diplomira u klasi A. Augustinčića, a potom je do 1967. suradnik njegove Majstorske radionice. Na kiparskom simpoziju u Bihaću 1967. dobiva I. nagradu za skulpturu Narikače. Potkraj ljeta iste godine odlazi u Australiju, a 1971. postaje njezinim državljaninom. Honorarni je predavač 1970. te od 1971. s prekidima profesor na Umjetničkoj školi pri Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri. Dobivši nagradu Zaklade Winstona Churchilla, bio je 1982. na studijskom putovanju u SAD, Velikoj Britaniji i drugim europskim zemljama. — U svojemu stvaralaštvu do 1971. D. iskazuje afinitet prema monumentalizmu i ekspresivnosti I. Meštrovića (zidna skulptura u Electricity House u Canberri, 1968; Adam i Eva, plastificirani gips, 1971) te stilizaciji i snovidljivoj idealizaciji motiva (Mnogo rukâ, drvo, 1978; Jessica, mramor, 1979; Sarah, bronca 1980). U okvirima figuracije teži čistoći oblika te 1980-ih postiže punu umjetničku zrelost i samosvojnost izraza koji se temelji na zasadama zavičajnoga mu mediteransko-hrvatskoga kiparskog senzibiliteta. To pokazuju ponajprije neki radovi nastali 1980–83 (Žena koja stoji, Žena koja sjedi, Dijete koje stoji, dva Kombinirana portreta – sve u bronci; Dijete koje spava, mramor; Autoportret) te golem brončani Spomenik Kraljevskoj australskoj ratnoj mornarici u Canberri (1984–86, I. mjesto na državnom natječaju), kojemu izvanrednu živost i privid pokretljivosti daje ukomponirana tekuća voda. Na skupnim je izložbama počeo izlagati 1964 (u Zagrebu); sudjelovao na važnim izložbama u više australskih galerija (u Hobartu 1972/73, Canberri 1975. i 1979, Sydneyu 1976), na kiparskom trijenalu u Milduri (1982, 1988), na izložbi u Parku skulpture u Gosfordu (1988) i dr. Samostalno je izlagao u Canberri (1968, 1973, 1977, 1980), Sydneyu (1969–70, 1972, 1987), Brisbaneu (1972, 1983, 1988), Melbourneu (1975) i Londonu (1979). D. zauzima istaknuto mjesto u suvremenom australskom kiparstvu, a njegova se djela nalaze u uglednim javnim zbirkama i ustanovama (Tasmanian Museum u Hobartu, La Pérouse Museum u Sydneyu, Australian War Memorial u Canberri, Brisbane Cultural Centre i dr.) te u mnogim australskim privatnim zbirkama.