DADIĆ, Miho (Daddich, Daddichius), liječnik i pjesnik (Dubrovnik, oko 1771 — Dubrovnik, 12. III. 1851). Gimnaziju završio u Dubrovniku u pijarista, koji su u školskim programima 1789. i 1790. tiskali njegove ispitne radove. Potporom Dubrovačke Republike medicinu završio 1793. u Padovi te usavršavanje nastavio u Italiji. Senat mu je 1794. obustavio stipendiju, a 1795. zabranio povratak u Dubrovnik, jer se ogriješio o Republiku, vjerojatno kao pristaša ideja francuske revolucije. Poslije mu je krivnja oproštena, i on je 1803. primljen u državnu službu kao dubrovački gradski fizik. Skupljao je podatke o pučkom liječenju. — Pisao je prigodnu poeziju na latinskom i talijanskom jeziku te prevodio ili parafrazirao djela D. Heinsa, R. Kunića i antičkih grčkih pjesnika. Veći je dio tiskan u njegovoj vlastitoj nakladi kao zasebne knjižice (Epigrammata varia, Dubrovnik 1811; Carmina... ad pacem, Dubrovnik 1814; Elegia (Ila) di Daniello Heinsio Fiamingo..., Dubrovnik 1817) ili je objavljen u dubrovačkim publikacijama, zajedno s drugim takvim autorima (L’ Epidauritano, 1902).
LIT.: J. Kasumović: Dubrovački pjesnici u XIX vijeku prije Ilirskog preporoda. Školski vjesnik (Sarajevo), 11(1904) str. 122. — M. D. Grmek: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 368. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis, I/1. Zagreb 1968, 140. — M. Pantić: Dubrovački lekari-književnici iz XVIII veka. Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 9(1969) 1/2, str. 25–45.
Vladimir Dugački (1993)
