DAJHT-KRALJ, Vera

DAJHT-KRALJ, Vera (Deucht), kiparica (Zagreb, 11. XII. 1928). Kći Slavka Deuchta, tehnologa i industrijalca (osnovao i vodio ciglanu u Dugom Selu 1926–41). U Zagrebu pohađala gimnaziju, studirala 1945–50. na Akademiji likovnih umjetnosti (diplomirala u klasi F. Kršinića) i 1952. završila postdiplomski studij u specijalkama F. Kršinića i A. Augustinčića. God. 1952/53. usavršavala se na Académie des Beaux-Arts u Parizu (prof. H. Yencess), gdje prvi put izlaže 1953 (XI. Salon Populiste). Studijski povremeno boravila u više europskih zemalja. Primjenjuje različne klasične i eksperimentalne kiparske tehnike, a karakteristične su njezine kombinacije emajla i elektrolitskoga bakrenog lijeva. Oblikuje psihološke portrete, likovno rafinirane figure i reljefe (ciklusi u emajlu i bakru: Reljefi iz obiteljskog albuma, 1975; poetizirani prizori iz svakidašnjeg života, 1978, 1983). Ostvarila je nekoliko javnih spomenika i ambijentalnih skulptura (Spomenik palim borcima u Oborovu, 1958, s arhitektom A. Glunčićem; Prozor u Tkalčićevoj ul. u Zagrebu, 1991). Uspješno sudjelovala na spomeničko-ambijentalnim natječajima (I. otkupna nagrada za projekt spomenik A. Cesarcu u Zagrebu, 1973, s arhitektima Cvetanom Bajin-Bakal i A. Bakalom). Autorica je mnogih idejnih programa za uređenje unutrašnjih prostora. Posebno se afirmirala kao kiparica unikatnog nakita te vrsna crtačica. Samostalno izlagala u Zagrebu (1960, 1964, 1972/73, 1975, 1978/79, 1983, 1988/89, 1992), Brissagu u Švicarskoj (1966), Subotici (1971), Opatiji (1972, 1975), Krapini (1973, 1977), Trogiru (1973, 1977), Beogradu (1975), Pagu (1977, 1979), Osijeku (1985), Beču (1987) i Karlovcu (1991). Skupno je izlagala na mnogim izložbama, među kojima su IV Concorso internazionale del bronzetto (Padova 1961), izložbe jugoslavenskog portreta (Tuzla 1967, 1971, 1975), Mascio Angioino (Napulj 1977, II. nagrada), Originalità e validità (Ferrara 1977, nagrada), 5^ème Biennale internationale des émaux (Limoges 1980), Künstlerischer Schmuck aus Jugoslawien (Mannheim 1990). Sudjelovala je u radu mnogih umjetničkih kolonija (Grožnjan 1965–72) i kiparskih simpozija (»Mermer«, Prilep 1974; »Forma prima«, Krapina 1979). Djeluje i kao likovni pedagog. — Razvila je stil osebujne figuracije, u kojem uspješno spaja oznake pučke tradicije sa suvremenim likovnim senzibilitetom. Oblikovnom izvornošću i izražajnošću te kiparskotehničkim inovacijama zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti novijeg razdoblja.