DALLA ZONCA, Giovanni Andrea

DALLA ZONCA, Giovanni Andrea, leksikograf (Vodnjan, 1792 — Vodnjan, 1857). Potomak je plemićke obitelji u Vodnjanu. Škole je polazio u Kopru. Živio je kao ugledan posjednik u rodnomu mjestu te triput bio biran za gradonačelnika (podeštata). Iz javnog se života povukao 1854. zbog bolesti. — Ohrabren zanimanjem onodobnih talijanskih lingvista za regionalne govore i potaknut izdavanjem dijalekatnih rječnika, započeo je 1841. sustavnim prikupljanjem građe za vodnjansko-talijanski rječnik, a u tršćanskom listu L’Istria objavio nekoliko članaka o vodnjanskom govoru i priloga iz kulturne povijesti i toponomastike Vodnjana i okolice (1846, 41–44; 1847, 40, 42, 81; 1848, 1, 13). S urednikom lista, P. Kandlerom, godinama se dopisivao pružajući mu dragocjene podatke o povijesnim, političkim, kulturnim i društvenim prilikama u Istri te o novim arheološkim nalazima u vodnjanskoj okolici. Ostavio je u rukopisu vodnjansko-talijanski rječnik (876 str., sastavljen abecednim redom), potom talijansko-vodnjanski rječnik (1326 str., uz koji je dodan popis 200 osobnih imena), rukopis o fauni (31 str., s tumačenjima i definicijama dijelom na talijanskom, venecijanskom i vodnjanskom), konjugaciji glagolâ biti, ići i morati (sei/essi/zei, begnà/besognà/scognà), prijevod Goldonijevih Ljubomornih žena na vodnjanski te nekoliko izvornih soneta i prijevoda, kao i uvod u vodnjanski rječnik. God. 1978. uspio je Miho Debeljuh pripraviti za tisak i objaviti njegov Vocabolario dignanese-italiano, poprativši ga komentarom, kratkim vlastitim rječnikom i malom antologijom. U svom se radu D. Z. služio onodobnim rječnicima, najviše Boeriovim, no kako nije bio školovan lingvist nego inteligentan diletant koji je živio prije pojave znanstvene romanske lingvistike, djelo mu obiluje metodološkim nedostatnostima (često nema temeljnog značenja nego samo prenesena, nerijetko gomila sinonime, nema napomena o različitim vrijednostima pojedinih sinonima, nema oznaka za arhaizme i neologizme i dr.). Dalla Zoncina grafija pod nedvojbenim je talijanskim utjecajem, ali je vrlo nepouzdana, jer posve impresionistički piše neke glasove i glasovne skupine i u onim položajima gdje su po sustavu nemogući. Unatoč svemu, Dalla Zoncini rječnici i drugi spisi pružaju obilje građe za usporedbu vodnjanskoga govora njegova doba s onim što su zabilježili kasniji i suvremeni istraživači (A. Ive, M. Deanović, P. Tekavčić), a to znači za dijakronijski studij romanskih jezičnih slojeva u Istri.