DALL’ACQUA, Pio i Vicko
traži dalje ...DALL’ACQUA, Pio i Vicko (Dell’Acqua; Vincenzo), kipari i oltaristi (druga pol. XVIII. st.). Braća rodom iz Chioggie. Nastanili su se u Šibeniku i Splitu i ondje imali radionicu, jednu od najplodnijih u cijeloj Dalmaciji. U ugovorima navode se kao »professori« (majstori otmjenijih zanata), a potpisuju se »M. Mmri« (marmorari). — Prema arhivskim podacima, 1758/59. izradili su u Šibeniku oltar Sv. Josipa Kopertinskog ili Gospe Žalosne u crkvi Sv. Frane, a 1764–66. oltar Sv. Benedikta u crkvi Sv. Spasa (pretvorena u pravoslavnu bogomolju na poč. XIX. st.). God. 1767. Pio je sâm radio oltar u crkvi Gospe od Rašelja u Zlarinu. Po ugovoru sa šibenskim knezom Jacintom Soppeom Papalićem iz 1779, u župnoj crkvi Sv. Mihovila u Murteru od carrarskog su mramora izradili glavni oltar, bogato ukrašen reljefima i figurama, među kojima su likovi Sv. Ćirila i Sv. Jeronima, s tabernakulom raznobojnih inkrustacija. God. 1789. potpisivali su ugovor za izvedbu oltara (umeci od zelenog i crvenog mramora u arhitekturi od bijelog mramora) župne crkve Sv. Jurja i Roka u Zatonu kraj Šibenika. Oltar u Murteru bio je prototip oltaru župne crkve u Klisu, koji su 1792. ugovorila braća s bratstvom Sv. Sakramenta, uz cijenu od 200 cekina. Stupovi su od crvenog mramora, inkrustacije od zelenog i crvenog, a ornamenti i anđeli od bijelog mramora. Djela braće D. stilski stoje na prijelazu iz baroka u rokoko.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
DALL’ACQUA, Pio i Vicko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/dallacqua-pio-i-vicko>.