DAMJAN

DAMJAN, skradinski biskup (? — ?, prije 1315). Nema podataka o njegovu podrijetlu i životu. Spominje se, prema D. Farlatiju, u dvama dokumentima. Prvi je s Kapitula održana u katedralnoj crkvi Blažene Djevice Marije u Skradinu, na kojem je sklopljen mir između bana Pavla I. Bribirskog i Skradina (1304). Na njemu se građani Skradina, da bi se spasili od teških tereta i služba koje im je nametnuo ban Pavao, obvezuju da će godišnje isplaćivati 2000 libara te još 600 libara za lučku uporabu, ribarenje i sl. Također se obvezuju da će samostanu Sv. Elizabete, u kojemu kao redovnica živi Stanislava, sestra bana Pavla, četiri puta godišnje dovoziti po četiri barke drva te udovoljavati drugim obvezama od kupoprodaje i iskorišćivanja zemlje oko rijeke Krke. Ugovoru su uz bana i biskupa Damjana bili prisutni i još neki velikaši iz obitelji Nelipčića i Kurjakovića. Ugovor odgovara godini 1304, pa se može zaključiti da je D. upravljao Skradinskom biskupijom na poč. XIV. st. U njegovo je doba Urša, žena bana Pavla, sagradila crkvu Sv. Ivana u blizini samostana Sv. Elizabete i cenobij te oboje dala na uporabu franjevcima opservantima, koji su imali obvezu opsluživati sestre u duhovnim potrebama. Crkvu i samostan dovršio je ban Mladen. D. je također vodio spor s opatom Ivanom o desetini na koju su polagali pravo monasi Sv. Kuzme i Damjana od Brda iz Zadarske biskupije. Spor je 12. VIII. 1308. pokrenut pred kardinalom Francescom Gentileom, papinim legatom u Ugarskoj i Dalmaciji, kojega je zastupao nuncij Gratiolus de Luca i auditor Filip de Sardinia, a trajao je do 6. II. 1309.