DAMJAN DESINJIN

DAMJAN DESINJIN (Damianus Desinie), knez (XII. st.). Kada je kralj Bela III. povratio Dalmaciju i Zadar (1180), za gradskoga je kneza imenovao Damjana Desinjina, koji se u zadarskim listinama prvi put u toj časti spominje 1183. Gotovo samostalno upravljajući gradom, imao je titule »illustrissimus« i »inclitus comes«. Prvi mu je notar bio Matija, podđakon crkve Sv. Stošije (1183–86), a onda đakon Blaž (od 1187). Knez je u doba nastojanja Mlečana da ponovno zauzmu Zadar. Nakon uzaludna napadaja mletačke mornarice na grad 1187. i sklapanja dvogodišnjeg primirja 1188, Zadrani su, tražeći saveznike, ugovorili savez s mletačkim suparnikom Pisom. U njihovo je ime 28. III. 1188. D., »dei dominique Hungarici regis gratia eiusdem civitatis comes Dalmacieque princeps«, okružen sucima, tribunima i svim zadarskim pučanstvom, sklopio savez i vječni mir s Pisom (original ugovora nalazi se u Državnom arhivu u Firenci). Dva mjeseca potom putuje u Ostrogon, gdje je kao jedan od Belinih velikaša bio svjedok pri potvrđivanju nekih posjeda samostanu Sv. Ivana Krstitelja kraj Biograda. Nakon novoga mletačkog napada na Zadar i svoje pomorske pobjede kraj otoka Pašmana (1190), Zadrani, misleći da su to postigli s pomoću Božjom i svoga zaštitnika Sv. Krševana, potvrdili su samostanu Sv. Krševana darovnicu Petra Krešimira IV, kojom mu je taj hrvatski kralj 1069. dao otok Maun. U toj ispravi, izdanoj u Zadru 14. V. 1190. za Bele III. i Damjana Desinjina, »incliti principe eidem civitate principante«, koji se ondje naziva i »dei gratia Jaderensis comes«, opisana je pobjeda, proslavljena laudama i misama zahvalnicama. Oslobodivši se pritiska Venecije, Zadrani 26. VI. 1190. ugovaraju mir i s Rabljanima, koji su bili mletački podanici, što je proveo D., »dei gracia comes Jadere«, s gradskim sucima. Otada pa sve do 1193. izvori ne govore o njemu. Kao princeps Zadra (Jadere principi) spominje se u natpisu na kamenoj ploči iz 1194, koja se nalazila na župnoj crkvi u Zemuniku. Sa zadarskim sucima i plemićima on 1. III. 1197. dosuđuje samostanu Sv. Kuzme i Damjana zemljište u zadarskoj okolici, darovano još od kralja Petra Krešimira IV. God. 1198. spominje se u ispravi hercega Andrije Arpadovića kojom se samostanu Sv. Kuzme i Damjana potvrđuje sav posjed darovan od kraljeva Krešimira i Zvonimira. U ispravama se 1199. već navodi da je mrtav. Knez D. imao je u zadarskoj okolici svoj posjed (villa) i druge zemlje. God. 1219. njegova udovica Streja, prije nego što će se zamonašiti u zadarskom ženskom samostanu Sv. Platona, poklanja, za spas duše svoga muža i svoje, samostanu Sv. Krševana nekadašnji mužev vinograd sa svim pripadnostima.