DAMJANOVIĆ, Ilija

DAMJANOVIĆ, Ilija, pomorski kapetan (Lepetane kraj Tivta, 1. VIII. 1874 — Lepetane, 24. XI. 1953). Prema nekim piscima (V. Foretić), rodio se 1. VIII. 1868. God. 1887. ukrcao se s ocem na poštanski parobrod Austrijskog Lloyda »Calipso«, a zatim na talijanski jedrenjak »Cacciatore«. Neko vrijeme boravio u Argentini, a nakon toga otplovio u Ognjenu Zemlju, gdje je radio na zlatnim poljima. God. 1891. završio petogodišnju Pomorsku akademiju u Buenos Airesu i stupio kao časnik u argentinsku ratnu mornaricu. Napustivši vojnu službu 1904, preuzeo zapovjedništvo na brodovima parobrodarskog društva »Mihanović« (do 1924). Za balkanskog rata 1912. sudjelovao u političkim akcijama Bokelja u Argentini, prikupljajući i novčanu pomoć za Crveni križ, a za I. svjetskog rata djelovao u nacionalnom pokretu iseljenika u Argentini. Zapovijedajući putničkim brodom »Rawson« na liniji Buenos Aires—Ognjena Zemlja, sudjelovao je u savezničkoj pomorskoj pobjedi 1915. kraj Falklanda u Atlantskom oceanu. Zahvaljući Damjanoviću, otkrivena je, a poslije pod zapovjedništvom britanskoga admiralskog ratnog broda »Carnarvon« potopljena njemačka ratna eskadra, koja se sastojala od admiralskog i pet ratnih brodova. Nakon što je 1916. brodovlasnik N. Mihanović ukinuo liniju za Ognjenu Zemlju i promijenio namjenu broda »Rawson«, D. plovi na plovidbenim pravcima prema Europi, prevozeći tijekom rata ratni materijal za francusku vojsku. Nakon 30 godina plovidbe Atlantikom i uz obale Južne Amerike, vraća se u Boku. God. 1935. postaje predsjednikom Bokeljske organizacije iseljenika u Kotoru stalno surađujući s iseljeničkim pokretom.