DANČUO, Mirjana

DANČUO, Mirjana, pjevačica, sopran (Karlovac, 16. I. 1929). Supruga dirigenta Z. Peharde. Po završetku Baletnog studija Margarete Froman u Zagrebu, od 1945. članica baletnog ansambla HNK. Istodobno učila pjevanje u Marije Borčić u Gradskoj muzičkoj školi i nakon diplome započela 1954. pjevačku karijeru postavši solisticom kazališta Komedija. Na toj je sceni do 1962. ostvarila više operetnih uloga: Silvu u Kneginji čardaša (E. Kálmán), Lizu i Mi u Zemlji smješka (F. Lehár), Maricu u Splitskom akvarelu, Malu Floramy (I. Tijardović) i dr. God. 1962. odlazi u inozemstvo, a od 1964. do 1988. prvakinja je Norveške opere u Oslu; od 1989. predaje solo-pjevanje na tamošnjoj Visokoj opernoj školi. Gostovala je u mnogim europskim zemljama od Švedske do Španjolske. Nastupa i kao koncertna pjevačica. Najveća priznanja stekla je kreirajući uloge mladodramskog soprana, posebice Elizabetu, Leonoru, Ameliju i Desdemonu u Verdijevim operama Don Carlos, Trubadur, Krabuljni ples i Otello te Toscu, Manon Lescaut i Mimi (La Bohème) u operama G. Puccinija, Ifigeniju u Ifigeniji na Tauridi C. W. Glucka, Maršalicu u Kavaliru s ružom R. Straussa, Lizu u Pikovoj dami i Tatjanu u Evgeniju Onjeginu P. I. Čajkovskog te Katju Kabanovu i Jenufu u istoimenim operama L. Janáčeka. Kritičari u Norveškoj osobito hvale njezinu tehniku belkanta i besprijekornu dikciju.