D’ANDREA, Domenico

D’ANDREA, Domenico, slikar kazališnih dekoracija (Split, 19. III. 1836 — Beograd, 18. II. 1928). Podrijetlom iz Milana. Završio crtačku školu (La scuola gratuita di disegno) 1855. u Trstu. God. 1860. dolazi u Srbiju, gdje je radio kao slikar i dekorater, a 1869–73. u Narodnom pozorištu u Beogradu. God. 1873–80. bio je slikar dekoracija u kazalištu na Markovu trgu u Zagrebu, zatim se vratio u Beograd. U zagrebačkom kazalištu opremio je četiri dramske predstave (V. Hugo, Lukrecija Borgia, 1873; T. Hell i J. C. Zedlitz, Trideset godina iz kartaševa života, 1875; M. Bogović, Stjepan posljednji kralj bosanski, 1877; J. E. Tomić, Barun Franjo Trenk, 1880) i pet glazbenih (G. Meyerbeer, Robert đavo, 1876. i Afrikanka, 1879; I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski, 1876. i Tvardovski, 1880; D. F. E. Auber, Nijema iz Porticijâ, 1877). Primjenjivao je inscenacijska rješenja baroknog iluzionizma; za pojedine je predstave dekoracije radio po vlastitim skicama, a nove je dijelove dekora slikao zanatski vješto. O njegovu radu pisao je pohvalno A. Šenoa u Viencu 1879 (inscenacija igrokaza Put oko Zemlje za 80 dana J. Vernea i A. D’Ennerya i pet novih, dobro slikanih dekoracija za operu Afrikanka). Pretpostavlja se da je D’Andrea izradio najstarije sačuvane scenografske skice zagrebačkoga kazališta, koje se nalaze u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU u Zagrebu.