DANIELLI TOMMASONI, Antun

DANIELLI TOMMASONI, Antun (Antonio), skupljač starina i pjesnik (Zadar, prva pol. XVIII. st. — Zadar, nakon 1771). Sin Jakova, zadarskog liječnika, i Albe, pjesnikinje. Školovao se u Zadru i Italiji, gdje je stekao doktorat iz filozofije i medicine. Nakon povratka u Zadar, postaje gradskim fizikom te se najviše bavi internom medicinom. Zajedno s Lionardom Giustijem, zatim s pravnikom Giuseppeom Pasqualijem Pimom i drugima utemeljio je 1752. Akademiju oživjelih (dei Ravvivati ili Redivivorum), u kojoj je bio tajnikom i nosio ime l’Infecondo (Neplodni). U književnom radu Akademije javio se pjesmama Eroico canto (Junačka pjesan) na talijanskom i Oda na latinskom, čitanima na Akademijinu otvorenju. One su izazvale živu raspravu među članstvom, kritiku iz pera akademika Maglovitog (Caliginoso), odgovor piščev i Akademijinu apologiju rečene kritike (sve u rukopisu iz 1752. Apologia sulle osservazioni fatte sopra due componimenti poetici d’un certo Professore dell’Arti). Prigodnica Junačka pjesan napisana je u povodu svečana ulaska generalnog providura M. Balbija u Zadar, a Oda svjedoči o Daniellijevoj vrsnoj latinštini i humanističkoj izobrazbi. God. 1755. u zbirci Poesie di alcuni Accademici Ravvivati in lode del molto Rev. do Padre Fr. Francesco da Curzola, Esprovinciale de’Minori Osservanti, Predicatore zelantissimo nel Duomo di Zara (rukopis u Knjižnici Male braće u Dubrovniku) napisao je uvodnu posvetu i sonet, potpisavši se »dottore in filosofia e medicina«. U objavljenom zborniku Orazione e poesie degli Accademici Ravvivati di Zara per Sua Eccellenza il Signor Francesco Grimani Proveditor Generale in Dalmazia e Albania (Venecija 1757) otisnut je njegov govor u čast providuru F. Grimaniju i oda u alkejskim stihovima. Bio je i članom rimske Akademije arkadije (Arcadi) s imenom Faustinido Tisbeo, ali njegov rad izvan zavičaja nije istražen. D. je u hrvatskoj kulturnoj povijesti važniji po tome što je prikupio do tada najveću privatnu zbirku različitih predmeta duhovne i materijalne kulture u južnoj Hrvatskoj. Ona se sastojala od 3 antička kipa, poprsja, reljefa, portreta, latinskih i grčkih natpisa, starorimskoga i starogrčkog novca te sitnih arheoloških predmeta i ulomaka, zatim srednjovjekovnih predmeta dnevne uporabe, galerije slika, knjižnice i dr. (ukupno 324 predmeta). Predmete je nabavljao uglavnom iz bliže zadarske okolice i drugih priobalnih mjesta, ali najviše iz Nina, gdje je vodio arheološka iskapanja, prva u nas o kojima postoje isprave (rukopis zadarskog bilježnika Ivana Sorrarija te ugovori o iskapanju u Ninu između Daniellija i vlasnika zemljišta J. Đurovića; u Historijskom arhivu u Zadru). Zbirku su vidjeli i pohvalno o njoj govorili putopisci A. Fortis, G. Concina, J. G. Kohl i dr., a njezine je latinske natpise objavio T. Mommsen (Corpus Inscriptionum Latinarum). Nasljedstvom je pripala obitelji Pellegrini Danielli, koja ju je 1859. prodala u Udine, odakle je 1900/01. rasprodana na dražbi diljem Europe (København, Beč, Milano, Akvileja i dr.), ali je Arheološki zavod u Beču otkupio dio građe za Arheološki muzej u Zadru (1901).