DANIJEL (Daniel), bosanski biskup (? — ?, 1203). Pozivajući se na malo poznat spis Annales ecclesiastici barskog nadbiskupa A. Zmajevića, povjesničar D. Farlati tvrdi da je D. biskupovao 1200–02. Povjesničari srednjovjekovne Bosne i Huma najčešće ga prešućuju (D. Mandić) ili ga kao »historijski nezajamčenu ličnost zabacuju« (K. Draganović). Najvjerojatnije ga se može poistovjetiti s neimenovanim biskupom iz Akta o posveti bosanskog biskupa 1195. u Dubrovniku koji bosanskom dijecezom upravlja do travnja 1203, kada papin legat u pismu Rimskoj kuriji ističe da je »biskupsko sjedište u Bosni smrću biskupovom trenutno nepopunjeno« (unijeto u Vatikanski registar neposredno prije pisama datiranih 30. IV. 1203). Autor Crkvenih anala izravno dovodi biskupa Danijela u vezu s pojavom krstjana u Kulinovoj Bosni, naglašujući da je »krivovjernim patarenima, koji su nastojanjem splitskog nadbiskupa Bernarda 1199–1200. protjerani iz Dalmacije«, pružio utočište i zaštitu te katare i patarene priznavao dobrim kršćanima. Zato je došao u sukob s papom Inocentom III, koji je zatražio njegovo smjenjivanje, ali se čini da je D. umro prije nego je do toga došlo.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 45–46. — K. Draganović: Katolička crkva u sredovječnoj Bosni (u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, 1. Sarajevo 1942, 752). — E. Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium bosniensis-diacovensis et sirmiensis. Essekini 1944, 11. — J. Buturac i A. Ivandija: Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973.
Franjo Šanjek (1993)
