DAUBACHY, Francisca

DAUBACHY, Francisca, udana Brlić (Daubach, Daubachy-Doljska; Fani, Fanny, Franjica), slikarica (Zagreb, 10. III. 1830 — Brod na Savi, 10. I. 1883). Kći Ivana Kristofora, liječnika i žena A. T. Brlića, političara i diplomata. Mladost provela u Zagrebu u roditeljskoj kući u Visokoj ul. učeći slikanje do 1848. u portretista T. Heinricha, a od 1849. u pejzažista D. Starka. Na njezin likovni razvitak utjecali su, pomažući je savjetima, Remigus (Remy) van Haanen, nizozemski pejzažist, kojega je vjerojatno upoznala preko I. Kukuljevića Sakcinskog, te I. Zasche, koji je izradio njezin portret. Djela su joj sačuvana u zbirci obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojoj se čuva također sva njezina korespondencija sa suprugom i sestrama te svi dokumenti obitelji Daubachy. Slikaričin opus iscrpno je obradila i predstavila javnosti A. Simić-Bulat monografskom izložbom 1975. u Zagrebu. Većina radova nastala je 1850–63, a potom u njezinu radu, zbog obiteljskog razloga, nastaje devetogodišnja stanka. Pretežno radi crteže i akvarele, a od ulja sačuvana su samo dva: njezina najvrednija slika Put u šumu te platno Pred olujom, slikano po nekom uzoru. Teme su joj figure, portreti (sačuvan samo portret sestre Josefine, udane Jelačić Bužimski), cvijeće i krajolici. Prema običaju onoga vremena, radila je i kopije djela stranih i domaćih majstora, što je uvijek bilježila na slici uz vlastiti potpis. Figure je radila po predlošcima Rafaela, A. R. Mengsa, G. Renija, ali i V. Karasa (Mlada žena u narodnoj nošnji), T. Heinricha (Plavi anđeo) i dr. Sačuvano je više od 30 pejzaža u akvarelu, nastalih 1855–59, najviše po uzoru na romantične pejzaže J. M. W. Turnera, J. Constablea i A. Calamea. Slikala je i izvorne pejzaže Zagreba i okolice, potom Zagorja, Slavonskog Broda i okolice: Vila Daubach u Tuškancu (1855), Zagrebačka katedrala (1857), Crkva u Remetama (1860), Motiv iz Zagorja (1858), Turska carinarnica u Turskom Brodu, Glogovica (1863). Posebnu pozornost pobudila je veduta Zagreb sa sjeverne strane, koja je 1859, kao prva slika Zagreba prikazana s te strane, litografirana u zavodu J. Hühna. God. 1872. za boravka u Zagorju nastaju crteži osobite dokumentarne vrijednosti – zagorski krajolici i stari hrvatski gradovi Lobor, Belec, Milengrad, Sisak. Sačuvala su se i dva akvarela iz tog razdoblja: Paviljon u parku u Lipiku i njezin najvredniji akvarel Stari grad Sisak. — Iako je bila amater, njezini su radovi odraz likovnoga kulturnog ozračja druge pol. XIX. st. »Zahvaljujući utjecajima svojih učitelja, F. D. se ne zaustavlja samo na portretima, figurama i cvijeću. Svoje sklonosti sve više usmjeruje k pejzažu, i to ne više na onaj romantičan način što ga slika po uzoru na druge majstore. Sazrela u svome umijeću, znala je gledati i osjetiti čar, ljepotu i ugođaj onoga intimnoga istinskog krajolika u kojemu je živjela« (A. Simić-Bulat).