DAUBACHY, Ivan Kristofor (Daubach; Daubachy de Dolje), liječnik (Geroldstein kraj Triera, 10. III. 1766 — Zagreb, 9. V. 1843). Gramatičku školu završio u Linzu i Sinzigu, filozofiju u Trieru. Prekinuvši studij teologije u Kölnu, počeo studirati medicinu, što je nastavio najprije u Würzburgu (1785), a zatim u Beču na Jozefinskoj vojno-medicinskoj akademiji (1788). Postavši kirurg, radio je 1792–1800. kao pobočnik štabnog liječnika pri vojnom zapovjedništvu u Zagrebu, a zatim kao bataljunski kirurg u Otočačkoj pukovniji do 1801, kad je dao ostavku na vojnu službu. Nastavivši studij na Jozefinskoj akademiji u Beču, promoviran u doktora kirurgije, a zatim i u doktora medicine, te se potkraj 1802. vraća u Zagreb, gdje počinje obavljati liječničku praksu. Potkraj 1809. postaje gradski fizik, od 1832. vrhovni upravitelj zagrebačke Bolnice Milosrdne braće, a 1835. imenovan je praliječnikom Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Iste godine za zasluge u javnom zdravstvu podijeljeno mu je plemstvo s promjenom prezimena u Daubachy de Dolje (i dalje se potpisivao izvornim oblikom prezimena). Bio je član znanstvenoga medicinskog društva u Beču i jedan od utemeljitelja Ilirske čitaonice u Zagrebu (1838).
LIT.: (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 18(1843) br. 37; Narodne novine, 9(1843) br. 37. — I. Ulčnik: Ivan Nep. pl. Kamauf od Podgore. Zagreb, 10(1942) 8/12, str. 223–287. — I. Brlić: Autobiografija hrvatskog protomedika Ivana Daubacha. Liječnički vjesnik, 79(1957) str. 303–304.
Vladimir Dugački (1993)
