DE CARIS, Juraj

DE CARIS, Juraj, pjesnik (Split, oko 1570 — Split, 24. III. 1658). Potječe iz stare poljičke obitelji Dragišić, koja je promijenila ime u De Caris, a u Splitu se spominje do XVIII. st. Školovao se u rodnom gradu i u Hrvatskom kolegiju Sv. Jeronima u Rimu. Službovao kao župnik u Grohotama na otoku Šolti 1601–03. Uživao je dvije crkvene nadarbine u Splitu: crkvicu Sv. Martina unutar gradskih zidina i crkvicu Sv. Silvestra izvan njih. God. 1608. spominje se kao splitski kanonik. Bio je župnik, gimnazijski profesor, arhiđakon, arhiprezbiter i generalni vikar splitskog nadbiskupa M. Dominisa. God. 1621. obnovio je crkvicu Sv. Martina, na kojoj je postavio kameni natpis sa svojim grbom; također je obnovio romanički zvonik nad antičkim hramom – krstionicom, a pokraj crkve Sv. Duha sagradio je kuću s obiteljskim grbovima. Pokopan je u obiteljskoj grobnici pred glavnim oltarom samostanske crkve benediktinskih koludrica Sv. Marije de Taurello; nakon njezina rušenja obiteljski je oltar prenesen u grobišnu crkvicu Sv. Stjepana. — Zarana se počeo baviti humanističkim i bogoslovnim radom te pisanjem pjesama. Njegov suvremenik M. Dumanić piše da je bio stručnjak u crkvenoj i svjetovnoj književnosti te da je mnogo napisao na latinskom i na hrvatskom jeziku u stihu i prozi. Sačuvao se samo epigram od šest stihova Georgii de Caris Epigramma u povodu smrti kanonika Andrije Bokarića iz 1595. te dva dvostruko rimovana stiha na hrvatskom. J. Bajamonti posjedovao je rukopis Versi latini ed illirici di Giorgio de Caris Spalatini ed altri, u kojem su bile sabrane De Carisove pjesme, ali mu se poslije zameo trag. — Iz obitelji De Carisa treba također spomenuti svećenika Ivana, čiji se spisi iz 1603. čuvaju u Omišu, te svećenika Nikolu (iz obiteljskog ogranka Barkanovića, 1650–1701), čija je oporuka u Splitu.